U vrijeme vladavine Emevija desio se događaj Seidu ibn Zejdu, a on je jedan od desetorice kojima je obećan džennet.
O tom događaju je narod Jesriba dugo nakon toga pričao. Urva bint Uvejs je tvrdila da je Seid ibn Zejd prisvojio dio njene zemlje i pripojio ga svojoj zemlji. To je ponavljala među muslimanima i neprestano o tome pričala. Požalila se Mervanu ibn El-Hakemu i onim u Medini. Mervan mu je poslao ljude da sa njim o tome razgovaraju.
Ashabu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bi teško i on reče: “Oni misle da joj ja nepravdu činim. Kako da joj činim nepravdu? Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Ko nepravedno uzme pedalj zemlje na Sudnjem danu će mu se natovariti sedam zemalja. (1)
Allahu moj, ona samo lažno tvrdi da sam joj ja nepravdu nanio i ako bude lagala, oduzmi joj vid i baci je u njen bunar zbog kojeg me je optužila. I na vidjelo iznesi moju nevinost što će pokazati muslimanima da joj ja nisam nepravdu nanio.”
Iza toga nije dugo prošlo kada je potekla bujica kroz El-Akik (dolina u Medini kroz koju teku bujice) kao nikad do tada i granica oko koje su se prepirali bi otkrivena. Muslimanima se pokazalo da je Seid istinu govorio. Žena poslije toga nije živjela duže od mjesec dana, kada je oslijepila i dok je obilazila tu svoju zemlju upala je u svoj bunar.
Abdullah ibn Omer je rekao: “Dok smo bili djeca slušali smo čovjeka kako govori drugom: Allah te oslijepio kao što je El-Ervu oslijepio.”
Knjiga o zulumćarima
Sa’d Jusuf Mahmud ebu Aziz
(1)Hadis je sahih. Prenosi ga Muslim u knjizi EI-Mesaka, poglavlje Tahrimuzzulmi.