Kur’an je Allahov govor, objavljen Njegovom vjerovjesniku Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem, njegove riječi su mudžiza1, a njegovo čitanje je ibadet, prenešen je mutevatir2 predajom i zapisan između korica Mushafa od početka sure El-Fatiha do kraja sure En-Nas.3
Ova definicija pokazuje koliko Kur’an ima veliko mjesto u grudima muslimana. On je izvor njihove akide, zakonodavstva i morala, i on je ishodište njihovog ponosa i sreće na dunjaluku i Ahiretu.
Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je zapamtio i shvatio časni Kur’an, i učio ga je pred Džibrilom, alejhisselam, a zatim su ga ashabi učili pred Poslanikom, sallAllahu alejhi ve sellem. A dokaz njihovog poštovanja prema časnom Kur’anu je to što su se odgojili na njegovim uzvišenim principima, kao što kaže Uzvišeni: “Eto toliko. Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čista srca.”4
Od adaba lijepog odnosa prema časnom Kur’anu je da se za njegovo čitanje izabere mjesto i položaj koji mu priliče, i da se bude, koliko je moguće, u najpristojnijem stanju: pod abdestom i okrenut prema Kibli. Rekao je Uzvišeni: “On je, zaista, Kur’an plemeniti, u Knjizi brižljivo čuvanoj, dodirniti ga smiju samo oni koji su čisti.”5
Obaveza je muslimanu, kada hoće čitati Kur’an, da prouči isti’azu (koja glasi: E’uzu billah-i-mine-š-šejtani-r-radžim), a mustehab je da prouči bismillu na početku svake sure, osim na početku sure Et-Tevbe. Smisao toga je što je Kur’an put Allahovih uputa, a šejtan želi da odvrati vjernika od bilo koje upute. Način učenja Kur’ana je da karija (učač) na početku učenja prouči: E’uzu billah-i-mine-š-šejtani-r-radžim, jer Uzvišeni Allah kaže:
“Kada hoćeš da učiš Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog”6, a zatim da prouči: Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim. Prilikom učenja Kur’ana treba biti skrušen, razmišljati o onome što se uči, biti srcem prisutan i razumjevati značenja i tajne Kur’ana. Kaže Uzvišeni: “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci.”7
Ne treba žuriti prilikom učenja Kur’ana, jer Uzvišeni kaže: “I izgovaraj Kur’an pažljivo”8, i kaže: “Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao.”9
Treba se truditi da se uči što ljepšim glasom bez izvještačenosti 10, jer je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Nikome Allah nije dozvolio ono što je dozvolio Vjerovjesniku koji lijepim glasom, melodično i glasno uči Kur’an.”11
Ako učač ne može učiti Kur’an po tertilu 12, nastojaće da popravlja izgovoranje kur’anskih ajeta shodno njegovim mogućnostima, koliko je u stanju, a Uzvišeni Allah će mu udvostručiti nagradu zbog teškoće koju nalazi prilikom učenja i nastojanja da pravilno izgovara. A to ne znači da onaj koji nepravilno uči, ako neprestano tako uči nezalažući se onoliko koliko može da popravi svoje učenje, ima dvostruku nagradu. U ovom značenju su riječi Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: “Onaj koji vješto uči Kur’an je u društvu časnih i čestitih pisara (meleka), a onaj koji ga uči sa teškoćom, zamuckujući ima dvije nagrade.”13
Kada vjernik čuje nekog da uči Kur’an treba da šuti i razmišlja o onom što se uči. Rekao je Uzvišeni: “A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da bi vam se smilovalo.”14
Ako prilikom učenja Kur’ana prouči ajet u kom se spominje sedžda, treba učiniti sedždu, ako je u mogućnosti, a ako prouči ajet u kom se spominje džehennemska vatra treba se utjecati Allahu od nje, a isto tako, ako prouči ajet u kom se spominje Džennet ili dženetlije, treba moliti Uzvišenog Allaha da ga uvede u Džennet.
Nije dozvoljeno prilikom argumentiranja Kur’anom navoditi kur’anske ajete po značenju. Ako ne zna napamet kur’anski tekst koji želi citirati, treba da se suzdrži od navođenja tog teksta, jer je zabranjeno prenošenje Kur’ana po značenju, pod sumnjom ili nagađanjem iz bojazni da mu se ne pripiše našto što nije od njeg ili izostavi ono što je njegov sastavni dio.
Imajući u vidu sve spomenuto, vjernik treba nastojati da uči i proučava Kur’an sa učenjacima (poznavaocima kur’anskih znanosti), jer je Poslanik sallAllahu alejhi ve sellem rekao: “Neće se sastati vjernici u Allahovoj kući, čitajući Allahovu Knjigu i međusobno je proučavajući, a da se neće na njih spustiti smirenost, prekrit ih milost, okružit ih meleci i da ih Allah neće spomenuti onima (melecima) koji su kod Njega.”15
Također, vjernik treba biti ustrajan u čitanju Kur’ana tako da svaki dan odredi dio vremena za učenje Kur’ana i da ga redovno ponavlja 16. Kaže Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: “Ponavljajte ovaj Kur’an, tako mi Onog u čijoj ruci je Muhammadova duša, on brže izmiče od deve iz njenog povotca.”17
Iz knjige: Ponašanje i moral svakog muslimana
Priprema i obrada: Stazom islama
1 mudžiza: nadnaravna pojava
2 mutevatir predaja: predaja koju prenosi velik broj prenosilaca hadisa tako da je nemoguće da su se složili na laži.
3 Kaže Ragib el-Asfehani u knjizi “El-Mufredat”, str. 204: ” Čini ga posebnim što je on Knjiga objavljena Muhammedu, sallAllahu alejhi ve sellem, pa mu je to postalo obilježje.”
4 Prijevod značenja, El-Hadždž 32.
5 Prijevod značenja, El-Vaki’a 77-79.
6 Prijevod značenja, En-Nahl 98.
7 Prijevod značenja, Muhammed 24.
8 Prijevod značenja, El-Muzemmil 4.
9 Prijevod značenja, El-Kijame 16-17.
10 Čitati prirodnim i autentičnim glasom bez grešaka u čitanju.
11 Buharija, Knjiga o tevhidu, poglavlje: Riječi Poslanika sallAllahu, alejhi ve sellem: Onaj koji vješto uči Kur’an, broj 7544, i Muslim, Knjiga o putnicima, poglavlje: Uljepšavanje glasa prilikom učanja Kur’ana, broj 792.
12 tertil: pažljivo izgovaranje Kur’ana
13 Buharija, knjiga: Tefsir, poglavlje: Sura ‘Abese, broj 4937, i Muslim, knjiga: Namaz musafira, poglavlje: Vijednost vještog učača Kur’ana, broj 204.
14 El-E’araf 204.
15 Muslim, Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Vrijednost okupljanja radi čitanja plemenitog Kur’ana i zikrenja, broj 2699.
16 Pod ponavljanjem se podrazumijeva: čitanje Kur’ana, učenje napamet, primjenjivanje naučenog u praksi i poučavanje drugih.
17 Buharija, Knjiga o vrijednostima Kur’ana, poglavlje: Pamćenje Kur’ana i njegovo ponavljanje, broj 5033.