U dva Sahiha od Ebu Hurejre prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Pet je obaveza od rođenja: obrezivanje, uklanjanje dlaka sa stidnog mjesta, potkresivanje brkova, rezanje noktiju, uklanjanje dlaka ispod pazuha”
Obrezivanje je stavio na prvo mjesto među ovim obavezama, jer one spadaju u prirodnu vjeru Ibrahima, a.s.
Da li je obrezivanje obavezno ili pohvalno?
Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav o ovom pitanju. Eš-Ša’bi, El-Evzai,Jahja ibn Seid el-Ensari, imam Malik, Šafi i Ahmed smatraju da je obrezivenje obaveza, a imam je Malik još strožiji i dodaje: “Onome ko nije obrezan nije dozvoljeno biti imam niti se od njega prima svjedočenje.”
Hasan el-Basri i Ebu Hanifa smatraju da obrezivanje spada u sunnet i nije vadžib.
Kaže Uzvišeni: “Poslije smo tebi objavili:’Siijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu . . . ” (En-Nahl, 123.), a obrezivenje je dio vjere Ibrahimove.
Ahmed bilježi od Usejma ibn Kulejba, od svoga oca, a on od djeda, da je došao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: “‘Poslaniče, prihvatio sam islam.’ – ‘Ukloni sa sebe kosu nevjerstva (koju si nosio kao nevjernik)’, odgovori mu Poslanik”, a drugome je Poslanik rekao: “Ukloni sa sebe kosu nevjerstva i izvrši obrezivanje.” Prenosi ga Ebu Davud
“Ko prihvati islam neka izvrši obrezivanje pa makar i star bio.” Ovo predanje, pa makar i bilo mursel, ne priliči za potvrđivanje propisa.
Vekia od Ibn Abbasa prenosi da je rekao: “Namaz neobrezanog ne prima se niti se jede meso životinje koju neobrezan zakolje.” Imam Ahmed bilježi predanje od Ibn Abbasa u kojem stoji da je rekao: “Ne jedite meso životinje koju onaj koji je neobrezan zakolje.”
Neobrezana osoba izložena je mogućnosti da pokvari abdest i namaz jer kožica prekriva spolni organ i mokraća se tu zadržava, a kožica onemogućva čišćenje, pa je ispravnost abdesta i namaza uvjetovana obrezivanjem. Iz tog razloga veliki broj učenjaka zabranjuje takvoj osobi da predvodi namaz i upoređuju ga sa sahibi-uzurom, koji ne može zaustaviti mokraću.
Cilj obrezivanja jeste zaštita od zadržavanja mokraće, ispod kožice, koje kvari abdest i namaz. Stoga Ahmed prenosi od Ibn Abbasa da je rekao: “Namaz mu se ne prima.”
Kada se djete obrezuje
O ovom pitanju postoje dva mišljenja i oba su prenesena od imama Ahmeda. Hallal u “Poglavlju o obrezivanju novorođenčadi” kaže: “Obavijestio me Abdulmelik da je pitao imama Ahmeda kada se obrezuje novorođenče, pa je odgovorio: ‘Ne znam, nisam ništa čuo o tom pitanju.’ Rekao sam Ahmedu da obrezivanje predstavlja poteškoću djetetu od deset godina, pa sam mu rekao za svoga sina Muhammeda da ima pet godina i da želim obrezati ga, pa kao da je imam Ahmed smatrao to poželjnim. Smatrao je pokuđenim obrezivanje djece u desetoj godini jer to djetetu predstavlja poteškoću. Rekao mi je: ‘Mislim da djeca teško podnose obrezivanje.’ Čini mi se da nije smatrao pokuđenim obrezivanje djece sa mjesec ili godinu iako se o tome nije izjasnio.”
Abdulmelik prenosi da je Hasan smatrao pokuđenim obrezivanje djeteta sedmog dana po rođenju. Muhenna prenosi da je imam Ahmed upitan o obrezivanju djeteta sedmog dana, pa je rekao da je to pokuđeno i da tako postupaju jevreji.
Prenosi Salih da je upitao svoga oca o obrezivanju sedmog dana, pa je odgovorio: “Prenosi se od Hasana da je to postupak jevreja.”
Vehb ibn Munebbih upitan je o ovome, pa je odgovorio: “Pohvalno je da se obrezivanje izvrši sedmog dana jer je to lakše za dijete. Dijete, kada se rodi, ne osjeća bol, pa tako ne osjeća obrezivanje sedmog dana, pa ako se tada ne obreže, ostavi ga neka ojača.”
Ibn Munzir navodi da postoje različita mišljenja o vremenu obrezivanja. Jedna grupa učenjaka smatra pokuđenim obrezivanje sedmog dana, a to su Hasan el-Basri i Malik ibn Enes, kako bi se muslimani razlikovali od jevreja.
Nevevi kaže: “To predstavlja opasnost, a imam Malik smatra da je potrbno razlikovati se od jevreja. U našem mjestu obrezovanje se, uglavnom, vrši kada djetetu niknu zubi.”
Ahmed kaže da nije čuo ništa o ovom pitanju. Lejs ibn Sa’d kaže: “Obrezivanje se vrši od sedme do desete godine.”
Prenosi se od Mekhula i drugih da je Ibrahim, a.s., izvršio obrezivanje Ishaka sedmog dana po rođenju, a obrezivanje Ismaila u trinaestoj godini.
Prenosi se od Džafera da je Fatima obrezivala svoju djecu sedmog dana po rođenju.
Ibn Munzir kaže: “Što se tiče ovog poglavlja ne postoji potvrđena zabrana, niti za obrezivanje postoji predanje na koje bismo se oslonuli niti praksa koju bismo slijedili. U ovome je osnova dozvoljenost, a nije dozvoljeno zabranjivati i upozoravati na dozvoljene stvari osim s dokazom. Oni koji zabranjuju obrezivanje sedmog
dana nemaju nikakvog dokaza za to.”
Obrezivanje Ishaka postalo je običaj njegovih sinova (Jevreja), a obrezivanje Ismaila postala je tradicija njegovih sinova (Arapa). A Allah najbolje zna.
Suština i koristi obrezivanja
Obrezivanje spada u lijepe obrede koje je propisao Allah, dž.š., i njima upotpunio vanjsku i unutrašnju ljepotu. Obrezivanje je upotpunjenje prirodne vjere u kojoj su ljudi stvoreni, stoga se ubraja u upotpunjenje vjere Ibrahimove, a.s.
Allah, dž.š., učinio je obrezivanje obilježjem onoga ko je prihvatio ispravnu vjeru, pa čak i ako se ne zna za čovjekovu vjeru, ona se prepoznaje se po obrezivanju. Arapi su se nazivali “narodom obrezivanja.” Stoga postoji predanje u kojem stoji da je Heraklo rekao: “Doista se pojavio kralj obrezanih”, pa mu njegovi rekoše: ‘Ne brini, i jevreji se obrezuju’, i dok su o tome raspravljali, došao im je Poslanikov, s.a.v.s., izaslanik s pismom, pa je Heraklo naredio da se prekontroliše i vidi da li je obrezan, kada je vidio da je obrezan i kada su mu rekli da se i Arapi obrezuju, rekao je: “On je kralj svoga naroda.”
U obrezivanju je čistoća uljepšanja i ublaženja strasti koja, kada pređe granicu, čovjeka spušta na nivo životinje, a ako je u potpunosti nestane, onda ga čini poput neživih bića.
Katada kaže: “Jevreji svoju djecu uvode u judaizam, kršćani svoju djecu uvode u kršćanstvo, a Allahova je uputa islam i nema bolje i čistije upute od islama.”
Koliko se kožice uklanja
Ebu el-Berekat u “Kitabul-gaje” kaže da se uklanja kožica koja pokriva glavić, a dozvoljeno je i ako se ukloni veći njen dio.”
Hallal navodi u Džamiu u poglavlju “Šta se uklanja prilikom obrezivanja”, gdje stoji da je El-Fadl ibn Zijad rekao: “Upitan je imam Ahmed koliko se kožice uklanja prilikom obrezivanja, pa je rekao: ‘Ukloni se onoliko koliko je potrebno da se vidi glavić.”‘
Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ko ne postupa po mome sunnetu ne pripada meni”, a u drugom hadisu stoji: “Držite se moga puta i puta ispravnih halifa koji će doći poslije mene.”
Obrezivanje se izostavlja u sljedećim slučajevima: prvi: ako se dijete rodi, a na spolnom organu ne bude imalo viška kožice, ono se ne treba obrezivati, zato što ne posjeduje ono što je obevezno odstraniti. Ovo je mišljenje najvećeg broja učenjaka.
Skraćeno iz djela “Ukrasi novorođenčeta”
Priprema stazomislama.com