Šejtan može obuzeti čovjeka pa on padne na zemlju, ili posrne pri hodanju, ili izgubi osjećaj, tj. dođe u besvijesno stanje. To se naziva sar’om, padavicom ili kao što Kur’an kaže da je to šejtanski dodir.
Šejtanska obuzetost može biti veća od nestabilnosti li neuravnoteženosti prilikom pokreta, i može preći na govor, postupke, misli ili djela. Onaj ko je obuzet ima neuravnotežene ideje, govor, djela, postupke, pokrete. Ne može živjeti prirodnim životom sa ostalim ljudima niti učestvovati u životima i poslovima zbog obuzetosti šejtanom. Postoje znakovi i simptomi po kojima čovjek zna da se radi o uznemiravanju od džinna, ili ne. Uz napomenu da neki od ovih znakova zajedno učestvuju sa drugim znakovima organskih bolesti, pa tako ne mora značiti da svaki simptom ukazuje na obuzetost šejtanom, već je potrebno da se pokažu mnogi znakovi bez reagiranja na medicinski tretman.
Najčešći znakovi šejtanskog dodira su:
1. Mnogo ružnih snova, a posebo vidi zmije, pse, ljude koji ga tjeraju, ili se likovi nekih ljudi promjene u zastrašujuće prizore.
2. Padavica bez medicinskog povoda, a nekada se pojave i neki medicinski povodi.
3. Stalna i dugotrajna bol u nekim dijelovima tijela bez djelotvornosti medicinskog tretmana, a posebno u rukama i nogama.
4. Stalna glavobolja bez medicinskog povoda, uz napomenu da glavobolja može imati desetine različitih povoda i uzroka.
5. Lijenost i općenita slabost, nezainteresovanost, neaktivnost, naklonost ka sjedenju i spavanju.
6. Ponekada osoba sama sa sobom priča, a nekada se i nasmije bez razloga tokom govora.
7. Škripanje zubima tokom sna uz veliki strah i užas tokom sna.
8. Stalna odsutnost razmišljanjem uz pomanjkano shvatanje i loše pamćenje.
9. Trnjenje ruku i nogu.
10. Nesanica i buđenje tokom sna, ili nemogućnost da se ikako zaspi.
11. Potištenost, depresija, zabune uz mnogo straha, nervoze, srdžbe, nepodnošljivost prema drugima.
12. Nakolonost prema osamljivanju i izdvajanju od ljudi, žestoka zabrinutost pri susretu sa ljudima.
13. Vrtoglavica.
Izvor: ‘Ključevi spasa’ – liječenje šejtanskog dodira
Ahmed Al-Vakil
Abdur-r-Rezzak
str:120-122