Od šejtanskih došaptavanja nekim tragaocima za znanjem (talibul-ilm)je da se upuštaju u ogovaranje pojedine svoje braće ili da vrijeđaju nekog učenjaka zato što se ne slaže sa njihovim mišljenjem a to možda bude po pitanju samostalnog rasuđivanja gdje se toleriše razilaženje. Neki se možda i pretvaraju u svojoj dovi pokazujući sažaljenje prema njemu govoreći: “Jadnik je taj i taj, iskušan je sa tim i tim ili pogriješio je u tome, da nas Allah sačuva od takvog poniženja. (1)
Zato je za tragaoca za znanjem (učenika) važno da se nauči ponašati u situacijama kada se susreće sa suprotnim mišljenjima, da se navikne na ljubav prema svojoj braći u islamu i da ih ne vrijeđa zbog različitog naučnog stava. On treba da poštuje tuđe mišljenje, raspravljanje na osnovu mišljenja na naučni način izgrađujući međusobnu ljubav i pažnju, i da to bude put kojeg će se uvijek držati i od kojeg neće nikada odstupiti. Žalosno je da razilaženje u mišljenjima dovodi do ličnih principa i samopodržavanja, lošeg ponašanja u raspravi i dozvoljavanja da se napada na čast muslimana, a posebno učenjaka, i da se istražuju njihove pogreške i traže njihovi posrtaji.(2)
Bilježi Imam en-Nevevi od hafiza Ibn Asakira da je rekao: “Znaj brate Allah nas uputio prema svome zadovoljstvu i učinio nas od onih koji ga se plaše i boje istinskom bogobojaznošću da su tijela učenjaka zaštićena a Allahov zakon za one koji okaljaju njihovu čast je poznat i da onaj koji uprlja svoj jezik klevećući ih, iznoseći njihove mahane i manjkavosti će biti iskušan od Allaha prije prirodne smrti sa smrću svoga srca.
Kaže Uzvišeni:
‘Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređeju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe’.
(1) Ibnu-l-Dževzi- Telbisu Iblis, str 117.
(2) Dr. Ssalih b. Humejd – Edebu-l-Hilaf, str. 10
(3) En-Nnur, 63.
(4) Imam en- Nevevi- Et Tibijan fi adabi hameleti-l-Qur’an, str.21.