Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na najodabranijeg vjerovjesnika i poslanika Muhammeda, njegovu plemenitu porodicu, časne ashabe i sve koji ih u dobru slijede so Sudnjeg dana. A potom:
Još davno smo govorili o propisu pomaganja nevjernika protiv vjernika te spomenuli ono što su učenjaci konstatovali po tom pitanju, a neki su prenijeli i konsenzus, da je takvo djelo veliki kufr koji njegovog počinioca izvodi iz Allahove vjere, svejedno radilo se o tjelesnom, oružanom, materijalnom ili nekom drugom obliku pomaganja nevjernika protiv vjernika.
U ovoj kratkoj studiji ćemo, inšaallah, govoriti o jednoj drugoj meseli koju su određeni ljudi pogrešno shvatili i svrstali u prethodnu meselu, a to je mesela potpomaganja nevjernicima u borbi protiv nasilnika od muslimana (bugata) i njima sličnim radi suzbijanja njihova šera. Naime, pojedini ljudi su shvatili da je ova mesela poput prehodne mesele, tj. poput mesele pomaganja nevjernika protiv vjernika, te su na osnovu toga presudili kufrom onima koji se potpomažu nevjernicima u borbi protiv vjernika.
Činjenica je da je ova druga mesela, mesela potpomaganja nevjernicima protiv vjernika, zasebna mesela i da ne potpada pod meselu pomaganja nevjernicima protiv vjernika, šta više u njoj postoji razilaženje među islamskim učenjacima kako ćemo kasnije spomenuti, što nije isti slučaj sa meselom pomaganja nevjernika protiv vjernika.
Razlika između dva pomenuta pitanja leži u tome što kod prve mesele nevjernici su ti koji vode rat protiv muslimana, te im u tom ratu pomogne neko od onih koji se pripisuju islamu, i to je djelo velikog kufra. Dok, u drugom slučaju, muslimaski vladar, emir ili jedna skupina muslimana vodi borbu protiv druge skupine muslimana te se u toj svojoj borbi potpomogne sa nevjernicima. I ovo je upravo ono što ciljamo pisanjem ovih redova.
Znaj, cijenjeni brate i sestro, da su se učenjaci u ovoj meseli razišli na dva mišljenja:
1. Prvo mišljenje: Većina islamskih učenjaka od malikija, šafija, hanbelija i drugih je stava da nije dozvoljeno potpomagati se nevjernicima u borbi protiv nasilnika od muslimana (bugata, haridžija, itd).
El-Karafi, poznati malikijski učenjak, govoreći o borbi protiv bugata kaže: „Nije dozvoljeno ubijati njihove zarobljene, niti zaplijeniti njihov imetak, niti porobljavati njihovu čeljad, niti se potpomagati mušrikom u borbi protiv njih.”[1]
Es-Savi kaže: „Nije dozvoljeno potpomagati se protiv njih mušrikom pa makar on (mušrik) izašao dobrovoljno.” [2]
Imam Nevevi od šafijskih učenjaka kaže: „Nije dozvoljeno potpomagati se nevjernicima protiv njih (tj protiv bugata), jer nije dozvoljeno uzdići kafira nad muslimanom. Zbog toga, nije isto tako dozvoljeno onome ko posjeduje pravo kisasa (odmazde) da opunomoći kafira u izvršenju kisasa niti je pak dozvoljeno vladaru da u sprovođenju šerijatskih kazni uzme kafira kao dželata.”[3]
U djelu Tuhfetul-habib ala šerhil habib, od Sulejmana ibn Muhammeda Budžejrimija, poznatog šafijskog učenjaka, stoji: „Nije dozvoljeno potpomognuti se nevjernikom u borbi protiv njih (bugata) jer nije dozvoljeno učiniti nevjernika nadmoćnim nad muslimanom, osim ako se radi o nuždi (daruri), poput toga da ih ima puno i da su nas opkolili.”[4]
Govoreći o razlikama između borbe protiv nevjernika i borbi protiv bugata, Sujuti kaže: „Kada su bugati u pitanju onda se neće pratiti onaj ko pobjegne s bojnog polja od njih, niti ubijati njihovi ranjeni i zarobljeni… niti će se potpomagati nevjernicima u borbi protiv njih.”[5]
Sličan je govor i Ibn Hadžera Hejtemija.
Ibn Kudame od hanbelijskih učenjaka kaže: „Nije dozvoljeno u bilo kom stanju potpomognuti se nemuslimanima u borbi protiv bugata od muslimana.”[6]
Er-Ruhajbani, od hanbelijskih učenjaka kaže: „Zabranjeno je potpomagati se kafirima protiv bugata jer je u tome omogućavanje njih da proliju krv muslimana, a Uzvišeni kaže:
وَلَن يَجْعَلَ اللَّـهُ لِلْكَافِرِينَ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ سَبِيلًا
‘Allah neće dati nevjernicima puta nad vjernicima’ (Nisa, 141)
Osim ako se radi o nuždi poput toga da im se nosioci istine ne mogu suprostaviti.”[7]
Ibn Hazm kaže: “A što se tiče onoga od muslimana koji je na granici a koga njegova srdžba navede pa se potpomogne mušricima i harbijjunima (ljudi iz nevjerničke zemlje protiv koje muslimani ratuju) i dopusti im da ubijaju onoga ko se njemu suprostavlja od muslimana, da im uzimaju imetak ili da ih porobljavaju, pa ako je njegova ruka gornja (tj. ima vlast nad njima) i kafiri slijede njega (tj. pod njegovom su kontrolom) onda je on tim postupkom na vrhuncu fiska ali time nije nevjernik, jer nije učinio nešto što iziskuje kufr (obrati pažnju da je ovo sada sasvim druga mesela o kojoj Ibn Hazm govori. Ovo nije mesela kada kafir ratuje protiv muslimana pa ga musliman pomogne što predstavlja kufr bez obzira o kakvoj se pomoći radilo, već mesela kada se musliman bori protiv muslimana pa prizove nevjernike u pomoć, opaska autora). Ali, ako je nad njim sprovodi odluka nevjernika (tj. oni imaju vlast nad njim) onda je on kafir shodno onome što smo spomenuli. A ako su podjednaki u tome (dakle, niti on ima vlast nad njima niti oni nad njim) onda ne vidimo da je time postao kafir, a Allah najbolje zna.”[8]
Ševkani kaže: “Potpomaganje nevjernicima u borbi protiv muslimana nije dozvoljeno jer je to vid potpomaganja kufra i islama protiv islama. Ružnoća takvog postupka je opće poznata a ni odgovor na njega šerijtaskim dokazima nije nepoznat.”[9]
Dokazi ove skupine učenjaka:
– Potpomaganje nevjernicima u borbi protiv vjernika predstavlja vid uzdizanja i davanja nadmoći nevjernicima nad vjernicima, što nije dozvoljeno jer Uzvišeni kaže:
وَلَن يَجْعَلَ اللَّـهُ لِلْكَافِرِينَ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ سَبِيلًا
‘Allah neće dati nevjernicima puta nad vjernicima’ (Nisa, 141)
– Općeniti dokazi koje su učenjaci spomenuli o zabranjenosti potpomaganja nevjernicima protiv vjernika poput riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ja se ne potpomažem mušrikom.” (Muttefekun alejhi)
Ako je zabranjeno potpomognuti se kafirom u borbi protiv kafira, onda je zabranjenost potpomaganja kafirom protiv muslimana još preča.
– Cilj borbe protiv bugata od muslimana jeste suzbiti njihovo nasilje, a ne ubiti ih.
– Opće je poznato da su nevjernici neprijatelji muslimanima te da mrze muslimane. Stoga, ukoliko bi se potpomogli njima protiv muslimana to bi dovele do kršenja Allahovih granica u borbi protiv bugata.
2. Drugo mišljenje: A to je stav hanefijskih učenjaka koji smatraju da je dozvoljeno muslimanima da se potpomognu nevjernicima u borbi protiv bugata od muslimana.
U djelu El-Mebsut hanefijskog učenjaka Es-Serhesija stoji: „Ako bugati nadvladaju pravedne muslimane tako da ih potisnu u mušričku državu onda im nije dozvoljeno da se sa mušricima bore protiv bugata (jer tada mušrici napadaju, a muslimani ih pomažu tako da je to pomaganje mušrika protiv vjernika, op. prev.) jer je sud širka tada iznad njih (muslimana) a nije dozvoljeno potpomognuti se mušricima protiv bugata muslimana ako je sud širka gornji. A nema prepreke da se pravedni muslimani potpomognu bugatima i zimijama (nevjernici štićenici u islamskoj državi) protiv haridžija ako je sud muslimana gornji.” [10]
SličaN Serhesijevom je i govor Kemala ibn Humama el-Hanefija u Fethul Kadiru 13/337.
Dokazi ove skupine učenjaka:
Ovi učenjaci kao dokaz navode analogiju te kažu da nema prepreke u potpomaganju nevjernicima protiv bugata od muslimana ukoliko je nadmoć u rukama muslimana, jer potpomaganje nevjernicima u takvoj situaciji poput potpomaganja psima u borbi i tome slično.
Prioritetnije mišljenje:
Nema sumnje da je stav većine učenjaka o zabrani potpomaganja nevjernicima protiv muslimana jači i potekrepljen šerijtaskim dokazima za razliku od drugog stava. S druge strane analogija koju koriste hanefijski učenjaci je neispravna zbog postojanja razlike koja se ogleda u tome što životinja nema nijet već se povodi za išaretom svog vlasnika, za razliku od nevjernika koji posjeduje nijet i cilj. A Uzvišeni nas je obavijestio o nevjernicima rekavši:
لَا يَرْقُبُونَ فِي مُؤْمِنٍ إِلًّا وَلَا ذِمَّةً ۚ وَأُولَـٰئِكَ هُمُ الْمُعْتَدُو
„Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju, i sve granice zla prekoračuju” (Tevbe, 10)
Govor nekih od savremenih učenjaka:
1. Šejh Hamud ibn Ukla eš-Šuajbi:
„Ako se bugati pobune protiv vladara obaveza je imamu da ih pozove i upita o razlogu pobune, pa ako spomenu kakav zulum, da ga ukloni, a ako se radi o kakvoj šubhi da je odstrani. Pa ako i dalje nastave u svojoj pobuni vladar će zatražiti pomoć od Allaha i boriti se protiv njih i nije mu dozvoljeno da se u borbi protiv njih potpomogne nevjernicima, kao što isto tako nije dozvoljeno da se protiv neke muslimaske države sa kojom se taj vladar razišao te nastao spor, potpomogne nevjernicima. U potpomaganju nevjernicima protiv muslimana je davanje nadmoći njima nad muslimanima a to nije dozvoljeno jer Uzvišeni kaže:
وَلَن يَجْعَلَ اللَّـهُ لِلْكَافِرِينَ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ سَبِيلًا
‘Allah neće dati nevjernicima puta nad vjernicima.’ (Nisa, 141)
Složili su se učenjaci ummeta i njegovi pravnici, oni čiji se govor uzima u obzir, da vladaru muslimanu nije dozvoljeno da se potpomogne nevjerničkom državom ni u kojoj situaciji zbog sljedećih razloga…” Potom je šejh naveo neke od razloga koje smo gore naveli kao dokaz neispravnosti ovakvog postupka i na kraju rekao: „A što se tiče onih koji se pripisuju znanju, a akoji su dozvolili potpomaganje nevjernicima u borbi protiv bugata u nuždi oni nemaju dokaza iz Kur’ana, sunneta ili predaje ashaba. Šejh Abdul – Latif ibn Abdurrahman kaže: ‘Stav dozvoljenosti potpomaganja nevjernikom protiv bugata nije zastupio osim onih koji su iznimni, a koji su se u tome oslonili na kijas ne uzimajući u obzir obrazlaganje ovog propisa niti spoj između njegove osnove i ogranka’.” [11]
2. Abdul Aziz et-Tarifi:
Što se tiče mesele potpomaganja nevjernicima u borbi protiv bugata muslimana, takav postupak većina učenjaka zabranjuje. A ako će takva borba protiv bugata dovesti do jačanja i dominiranja kafira nad muslimanima i okorišćavanje kafira tom borbom biti veće od okorišćavanja muslimana onda to, bez sumnje, potpada pod riječi Uzvišenog:
وَمَنْ يَتَوَلَّهُمْ مِنْكُمْ فَإِنَّهُ مِنْهُمْ
‘A njihov je i onaj od vas ko ih uzme za prijatelje.’ (Maide, 51)
A ako je stanje mimo toga onda takvo potpomaganje nevjernicima u borbi ne dostiže stepen kufra i rideta.”[12] Potom je šejh naveo citat Ibn Hazma kojeg smo prethodno spomenuli.
Rezime:
1. Nije dozvoljeno potpomaganje nevjernicima protiv muslimana po jačem mišljenju apsolutne većine učenjaka.
2. Hanefijski učenjaci koji su dozvolili potpomaganje nevjernicima su kao uvjet postavili da muslimani imaju nadmoć nad njima. Ukoliko nemaju nadmoć onda se slažu sa ostalim učenjacima u zabrani potpomaganja nevjernicima.
3. Iako je potpomaganje nevjernicima zabranjeno ono ne dostiže stepen velikog kufra i riddeta, osim, kako su to spomenuli neki učenjaci poput Ibn Hazma, ukoliko u tom potpomaganju nadmoć pripada nevjernicima.
Priredio: Idriz Bilibani, prof. fikha
Fusnote:
[1]Zehire, 9/12.
[2]Bulgatu es – salik li akrebi el mesalik 4/222.
[3]Revdatuet – talibin 10/60.
[4]Tuhfetul habib ala šerhil habib 5/100
[5]El – Ešbahu ven – nezair 2/288.
[6]Mugni 12/247.
[7]Metalibu ulin – nuha fi šerhi gajetil munteha 6/268
[8]Muhalla 13/68.
[9]Sejlul džerrar 946.
[10]Mebsut 10/134
[11]El kavlulmuhtar fi hukmi el istianetibilkuffar.
[12]El I’lam fi tevdihi nevakidil islam 31. str.