Od Suhejba, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:
“Živio je u davna vremena jedan vladar koji je imao svoga vračara. Kada je vračar ostario, reče vladaru: ‘Ja sam ostario i zato mi nađi kakvog mladića da ga poučim vračanju.’ On mu je poslao mladića da ga poučava. Međutim, na putu je mladić sreo jednog pobožnjaka, kod koga je odsjeo i čuo govor koji ga je zadivio. Tako je uvijek činio kada bi odlazio vračaru. Kada bi došao kod vračara, on bi ga udario, pa se na to mladić požalio pobožnjaku, koji mu reče: ‘Kada se pobojiš vračara, reci mu: ‘Moja porodica me je zadržala’, a kada se pobojiš svoje porodice, reci: ‘Sihirbaz me je zadržao.’ Tako je redovno činio sve dok jednog dana na putu ne srete veliku životinju koja se ispriječila da ljudi ne mogu prolaziti, pa reče: ‘Danas ću znati da li je bolji vračar ili pobožnjak!’ Uzeo je kamen i rekao: Allahu, ako je Tebi draži pobožnjak od vračara, ubij ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti.’ On se baci na nju i ubi je, a ljudi prođoše. Otišao je pobožnjaku i o tome ga obavijestio, a on mu reče: ‘Sinko, ti si danas bolji od mene. Vidim da si dostigao veliki stepen i da ćeš biti iskušan. Ako budeš iskušan, nemoj me otkriti.’ Mladić je liječio slijepce i gubavce, kao i ostale ljudi od drugih bolesti. Vladarev prijatelj, koji je oslijepio, čuo je za njegovu nadarenost, te ode kod njega s brojnim poklonima i reče: ‘Sve ovo pripada tebi ako me izliječiš.’ Mladić reče: ‘Ja ne liječim nikoga, već Allah Uzvišeni liječi. Ako budeš vjerovao u Allaha Uzvišenog, ja ću zamoliti Allaha, pa će te izliječiti.’ Povjerova vladarev prijatelj u Allaha Uzvišenog, pa ga Allah i izliječi. Zatim je otišao vladaru, sjeo pored njega, kao što je činio i ranije, a vladar ga upita: ‘Ko ti je povratio vid?’ Reče: ‘Moj Gospodar.’ Vladar upita: ‘Zar imaš drugog gospodara osim mene?’ Reče: ‘Moj i tvoj gospodar je Allah.’ Tada ga je vladar zatvorio u tamnicu i neprestano mučio sve dok mu nije rekao za mladića. Zatim su doveli mladića, pa mu vladar reče: ‘Sinko, tvoja magija je toliko uznapredovala da liječiš slijepce i gubavce, i činiš još mnogo toga’, a mladić reče: ‘Ja ne liječim nikoga, nego Allah liječi.’ Vladar ga tada i njega zatvori i poče ga mučiti sve dok mu ne otkri pobožnjaka. Zatim je doveden pobožnjak, pa mu je rečeno: ‘Napusti svoju vjeru’, a on odbi, pa vladar naredi da se donese testera, koju staviše na sredinu njegove glave i raspiliše je njome sve dok ne spadoše obje polutke. Zatim je doveden kraljev prijatelj i bi mu rečeno: ‘Napusti svoju vjeru’, a on to odbi, te je i njemu stavljena testera na sredinu njegove glave, raspiliše je njome sve dok ne spadoše obje polutke. Zatim je doveden mladić, pa mu bi rečeno: ‘Napusti svoju vjeru’, a on odbi, pa ga vladar preda skupini svojih podanika i reče: ‘Odvedite ga do tog i tog brda, pa se popnite na njegov vrh. Kada stignete gore, tražite da napusti svoju vjeru. Ako prihvati, u redu je, a ako odbije, bacite ga s vrha.’ Otišli su i popeli se sa njim na brdo, a on reče: ‘Allahu, zaštiti me od njih čime hoćeš!’ Pod njima se zatrese brdo i svi popadaše u provaliju. Mladić se vrati vladaru, a on ga upita: ‘Šta je bilo sa onima koji su te odveli?’ Mladić reče: ‘Allah me zaštitio od njih.’ Tada ga vladar predade drugoj grupi svojih podanika i reče: ‘Idite sa njim i ukrcajte ga u lađu. Otplovite s njim na morsku pučinu. Ako napusti svoju vjeru, dobro i jeste, a ako odbije, bacite ga u more!’ Otplovili su sa njim, a on reče: ‘Allahu, zaštiti me od njih čime hoćeš!’ Lađa se prevrnu, a oni se utopiše. Mladić se ponovo vrati vladaru, a on ga upita: ‘Šta je bilo sa onima koji su te odveli?’ Mladić reče: ‘Allah me zaštitio od njih.’ Zatim se mladić obrati vladaru: ‘Ti me nećeš moći ubiti sve dok ne uradiš što ću ti narediti.’ Vladar upita: ‘A šta je to?’ Mladić reče: ‘Skupi ljude u jednu dolinu i razapni me na drvo, a zatim uzmi strijelu iz moga tobolca i stavi je u luk i reci: ‘U ime Allaha, Gospodara ovog mladića!’, pa odapni strijelu na mene. Ako tako uradiš, moći ćeš me ubiti.’ Sakupio je ljude u jednu dolinu, razapeo mladića na drvo, uzeo strijelu iz njegovog tobolca i stavio je u luk, a potom rekao: ‘U ime Allaha, Gospodara ovoga mladića!’, i odapeo je strijelu koja ga pogodi sljepoočnicu. Mladić stavi svoju ruku na sljepoočnicu i umrije, a ljudi povikaše: ‘Vjerujemo u Gospodara ovoga mladića!’ Neki priđoše vladaru i rekoše: ‘Zar ne vidiš da te je, tako nam Allaha, snašlo ono čega si se pribojavao? Ljudi su povjerovali u Allaha!?’ Tada je vladar naredio da se iskopaju kanali duž puta, pa su i iskopani. Naloži se u njima vatra, a on reče: ‘Ko ne napusti svoju vjeru, bacite ga u nju’, pa učiniše tako. Kad na red dođe jedna žena sa svojim djetetom, zastade bojeći se da u vatru padne, a dijete joj reče: ‘Majko, budi strpljiva, jer ti si na istini.” (Prenosi Muslim)
Dokumentacija hadisa:
Muslim (3005).
Iz hadisa se shvata:
– Sljedbenici nereda i zlobnici tragaju za onima koji će naslijediti njihov nered i zlo i ulažu maksimalni trud za nastanak i kontinuitet svojih zabludjelih ideja.
– Nevjernički vladari svesrdno su podržavali djelovanje sihirbaza i vračara, a ovakva praksa prisutna je i dan-danas.
– Pohvalnost stjecanja znanja u mladosti, jer je učenje u mladosti kao klesanje kamena. Mlada osoba može se uputiti i educirati na željeni način jer ima predispozicije za to.
– Potvrda kerameta evlija, a to su oni koji vjeruju i koji se Allaha boje.
– Srca Allahovih robova nalaze se u Njegovoj ruci: On upućuje onoga koga želi, a na stranputici ostavlja koga želi. Mladić je bio upućen, iako je bio u okrilju sihirbaza i pod patronatom nepravednog vladara.
– Neobmanjenost počastima i njihovo pripisivanje Allahu, azze ve dželle, jer kerameti u osnovi pripadaju Allahu, kao i sve blagodati koje daje.
– Dozvola ispitivanja stepena robova prilikom sumnje u njih i neodlučnosti po njihovom pitanju. To je učinio ovaj mladić vjernik kada je rekao: “Danas ću znati da li je bolji vračar ili pobožnjak.”
– Dozvoljenost dvosmislenog govora u kontaktu sa protivnikom zbog koristi koja proističe iz toga, bilo da se radi o ratu protiv neprijatelja ili općenito sa ciljem očuvanja ljudskih života.
– Allah iskušava iskrenost i postojanost vjernikovog imana koji verbalno iskaže, pa čak ga nekada stavi na kušnju oduzimanjem života ..
– Požrtvovanost na putu poziva ka Allahu, azze ve dželle, i javnom iznošenju istine.
– Istinski vjernici sve blagodati kojima ih je Allah obasuo stavljaju u službu plemenitog poziva u Njegovu vjeru
– Uzvišeni Allah iznosi istinu i pomaže njene sljedbenike, a daje poraz neistini i njenim sljedbenicima.
– Dozvoljeno je muslimanu da založi svoj život i žrtvuje se u situaciji kada će taj postupak izazvati općenitu vjerska korist, ne bojeći se suprotstavljanja neistini i njenoj vojsci.
– Pojašnjenje suštine sukoba između taguta i pozivalaca ka Allahu: pozivaoci (daijje) žele Allahove robove podrediti Gospodaru svih robova, Jedinome, dok taguti žele da ih ljudi uzmu za bogove mimo Allaha.
– Razlozi propasti također su u Allahovoj ruci, pa ako želi (Allah) sprovest će ih, a ako ne želi prekinut će ih.
– Ustrajnost u prenošenju Allahove vjere svim ljudima, pa makar to vodilo u smrt na Allahovom putu.
– Nekada se kerameti ponavljaju vjerniku uzastopno, čime se potvrđuje istina koju slijedi i poniženje za njegove protivnike i mrzitelje.
– Sljedbenicima nevjerstva ne manjka dokaza da bi vjerovali, već su inat i oholost uzroci njihovog nevjerstva.
– Taguti i zulumćari spremni su pobiti sve ljude kako bi zadržali svoje ovo svjetske blagodati.
– Uzvišeni Allah dolazi onima koji čine nepravdu odakle se oni i ne nadaju. Ljudi su povjerovali u Gospodara ovoga mladića kada su vidjeli jačinu njegove vjere u Allaha, azze ve dželle, njegovu čvrstinu, da se na Allahovom putu ne boji ničijeg prijekora i uvjerili se u iskrenost njegovog poziva.
– Bilo je i drugih, osim Isaa, alejhisselam, koji su govorili još u kolijevci. Ovaj hadis pojašnjava riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, iz govora Džurejdža el-Abida: “Samo su trojica govorila u kolijevci..” zatim ih je spomenuo rekavši da su bili porjeklom iz Benu Israila, ne želeći da se taj propis odnosi na ljudsku vrstu općenito. Allah najbolje zna.
– Ovaj hadis potvrđuje kur’ansku nadnaravnost, jer obavještava o davnim događajima, koje je historija već zaboravila, tj. kazuje o onima koji su iskopali kanale, kako Allah Uzvišeni kaže: “Prokleti bili vlasnici rovova” (Prijevod značenja sure El-Burudž, 4).
– Prilikom odgoja i usmjeravanja ciljne grupe u željenom pravcu, pedagog upotrebljava poučne priče i anegdote, jer njihovo djelovanje ponekad bude učinkovitije od suhoparnog direktnog savjetovanja.
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Iz knjige: Radost pogleda komentar – Rijadus-salihina
Priprema: Stazom islama