Prenosi nam El-Hakim u “El-Mustedreku” i Et-Taberani u “Mu’džemu” od Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Zaista se iman u vašim dušama troši, kao što se odijelo troši, pa molite Allaha da obnavlja iman u vašim srcima.” (Hadis je hasen)
Iman blijedi u našim srcima kao što blijedi odijelo kada se izliže i ostari. Nekada srce vjernika zasjeni grijeh, pa ono potamni, a ovakvu nam sliku Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve selem, predočava u sahih-hadisu: “Nijedno srce nije bez oblaka, kao što su oblaci preko Mjeseca, pa kada Mjesec svijetli, oni ga prekriju i izgubi se njegova svjetlost, a kada ih ponovo nestane, Mjesec opet zablista.” (Ebu Nuajm, El-Hil’je, 2/196, Es-Silsile’ es-sahiha’, 2268)
Oblaci ponekad prekriju Mjesec i njegova svjetlost se izgubi, a nakon izvjesnog vremena njih nestane, te svjetlost iznova obasja nebo, kao i srce mu’mina, koje ponekad prekriju crni oblaci grijeha; utihne svjetlost njegova imana i ostane u tami i samoći. Kada uznastoji ponovo oživiti iman i zatraži zaštitu od Allaha, dželle šanuhu, nestane tih oblaka i povrati se svjetlost srcu, svijetleći kao nekada.
Od ključne je važnosti u razumijevanju problema slabljenja imana i njegovog liječenja činjenica da se iman povećava i smanjuje, shodno ubjeđenju Ehlu sunneta. Iman definišu
kao izgovor jezika i ubjeđenje srca, koje se manifestuje djelima, povećaje sa pokornošću, a smanjuje grijehom. Na ovo upućuju dokazi iz Kur’ana i sunneta, kao što su riječi Uzvišenog: ”…da bi im se iman povećao” (Prijevod značenja sure El-Feth, 4) i “a kome je od vas ovo iman povećalo”, (Prijevod značenja sure Et-Tevbe, 124) i riječi Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: ”Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga ukloni rukom; ako nije u mogućnosti, neka to uradi jezikom; pa ako i to ne može, neka onda prezire svojim srcem, a to je najslabiji iman.”(Buharija, Feth el-Bari, 51/1)
Nema sumnje da pokornost i grijeh utiču na iman pozitivno i negativno, jer je to poznata, vidljiva i iskustvom utvrđena istina. Ako bi neko izašao na ulicu, pa gledao lijevo i desno u razgolićene žene, slušajući psovke i jezik uličara, a zatim otišao do mezarja, u njega ušao, pa se zamislio i srce mu se smekšalo, uočio bi ogromnu razliku između dva stanja srca. To je pokazatelj da se ono brzo mijenja. Govoreći o ovome, neki od selefa kažu: “Od pravilnog razumijvanja vjere je da mu’min pazi na svoj iman i na ono što ga umanjuje. Od
pravilnog razumijevanja je i to da mu’min zna je li mu se iman povećao ili smanjio! Kao i to da zna odakle mu dolaze šejtanska podbadanja.” (Šerh en-nunije’, Ibn Isa, 2/140)
Potrebno je još znati da je opadanje imana, ukoliko uzrokuje ostavljanje vadžiba ili činjenje harama, velika opasnost za onog čije je stanje tako i on je kod Allaha omražen, te se mora pokajati, i početi sa liječenjem svoje duše. A ako ova slabost ne uzrokuje ostavljanje vadžiba ili činjenje harama, ali dovodi do dvoumljenja u činjenju sunneta i onog što je poželjno, naprimjer, tada je potrebno da se prisilom učvrsti na dobru i približi Allahu, dželle šanuhu, kako bi povratio svoju pređašnju snagu i aktivnost imana u ibadetima.
Na ovo upućuju riječi Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem: ”Za svaki posao treba snaga, a svaka snaga ponekad klone, pa ko klone prema mom sunnetu, uspio je, a ko klone prema nečemu drugom, propao je.” (Ahmed, 210/2)
Prije nego što počnemo govoriti o liječenju, držimo da je potrebno spomenuti zanimljivo zapažanje. Većina onih koji osjete ravnodušnost u srcu traže lijeka izvan sebe, oslanjajući se u tome na druge, iako bi mogli, kad bi htjeli, svoju dušu liječiti sami sobom, što je u osnovi jedino ispravno, jer je iman odnos između roba i njegovog Gospodara.
U nastavku ćemo spomenuti neke od šerijatskih metoda koji se mogu koristiti u liječenju slabosti imana i odstranjivanju ravnodušnosti iz srca, uz oslanjanje na Allaha Uzvišenog i navikavanje duše na samokontrolu.
1. Razmišljanje o značenjima Kur’ana
2. Svijest o Allahovoj veličini
3. Poučavanje vjeri
4. Stalno prisustvo na mjestima na kojima se spominje Allahovo ime
5. Činjenje dobrih djela i provođenje vremena u tome
6. Mnogovrsnost ibadeta
7. Strah od smrti u grijehu
8. Često prisjećanje na smrt
9. Sjećanje na Ahiret i na ono što čovjeka tamo čeka
10. Promatranje Allahovih znakova u prirodi
11. Spominjanje Allaha, dželle šanuhu
12. Obraćanje Allahu, dželle šanuhu, i poniznost pred Njim
13. Stalno očekivanje smrti
14. Razmišljanje o ništavnosti dunjaluka
15. Poštivanje Allahovih svetinja
16. Ljubav i dobročinstvo prema vjernicima, i neprijateljstvo prema nevjernicima
17. Skrušenost
18. Radnje koje se odvijaju u srcu
19. Obračun sa samim sobom
20. Upućivanje dove Allahu
Autor: Muhammed Salih el-Munedždžid
Iz knjige: Pojava slabljenja imana
Pripremio: Muslim871
Obrada: Stazom islama