U El-Buharijevom djelu “EL-Edebul-mulfred” ova je oporuka zabilježena u slijedećoj verziji: “Ne pripisuj Allahu druga makar zbog toga bio sasjećen i spaljen.” Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, započeo je svoj vasijjet Muazu, radijellahu ‘anhu., zabranom pripisivanja druga Allahu, dželle šenuhu, iz razloga što je taj grijeh, pripisivanje druga Allahu, na stepenu najvećeg i najkrupnijeg grijeha prema Allahu, dželle šenuhu.
Širk je to da preusmjeriš i posvjetiš obaveze koje si dužan prema Allahu, nekom drugom pored Allaha – što je čista potvora i zulum. Allah, dželle šenuhu, u Lukmanovom vasijjetu svome sinu kaže sledeće: “O sinko moj! ne smatraj Allahu druga ravnim, širk je zaista velika nepravda.” (Lukman, 13) Na drugom mjestu u Kuranu stoji:
“Onaj ko drugog smatra Allahu ravnim, čini, izmišjajući laži, grijeh veliki.” (En-Nisa, 48)
U drugom ajetu rečeno je: “Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj koji smatra da je Allahu neko ravan.” (En-Nisa, 116)
O ovome je Allah, dželle šenuhu, rekao sljedeće: “Ko drugog smatra Allahu ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište će njegovo Džehennem biti. A nevjernicima neće niko pomoći.” (El-Maida, 7)
I rekao je :
“A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan bit će kao onaj koji je sneba pao i koga su ptice razgrabili, ili kao onaj koga je vjetar u daleki predeo odnjeo.” (El-Hadždž, 31)
Kada je Poslanik Muhammed, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, upitan o tome koji je najveći grijeh, on je odgovorio: “Najveći grijeh jeste da Allahu pripišeš druga, a On te je stvorio.”
U jednoj autentičnoj, sahih predaji koju je zabilježio imam Muslim u svom sahihu 3005, stoji da je neka žena iz Benu Israila, stavljena pred jamom koja je bila napunjena vatrom i od nje je traženo da se odrekne svoje vjere / monoteizma, ili će u suprotnom biti bačena u vatru. Nad ovakvim izborom žena se umalo pokolebala iz sažaljenje prema svojem djetetu kojeg je nosila u naručju. Zato Allah, dželle šenuhu, dade da djete u ovom trenutku progovori i kaže: “O majko, budi strpljiva, ti si, zaista, na istini!!!” Ovom događaju sličan je i slučaj Poslanika Ibrahima, ‘alejhi sellam, kada ga je njegov narod izveo pred vatru i kada su jedni drugim rekli: “Spalite ga – Ibrahima i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učinite.” , “O vatro, rekosmo Mi, postani hladna i spas Ibrahimu.” (El-Enbija, 68-69)
Od Habbaba ibn El-Eretta, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: “Požalili smo se Poslaniku, dok je on jednom bio u hlabu Kabe, naslonjen na svoj ogrtač, koji je stavio ispod glave. Rekli smo mu zar nećeš za nas učiti dovu? Zar nečeš tražiti pomoć za nas? Na ovo je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ‘U vremenima prije vas čovjeku bi iskopali jamu i u nju ga bacili, onda bi donijeli testeru te njome raspolovili glavu i češljali bi ljude željeznim češljevima zadirući između mesa i kosti, ali sve ih to nije moglo odvratiti od njihove vjere. Tako mi Allaha On će zaista upotpuniti ovu stvar, vjeru, tako da će konjanik moći slobodno putovati od S’ane do Hadrameuta. Neće se bojati ničega osim Allaha ili vuka za svoje stado. Ali vi požurujete.” (Hadis bilježi El-Buhari u sahihu, 7/126)
Izvor: ‘Vasijjeti Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem’
Šejh Abdullkadir El-Arnaut
str: 12-15