Pozivanje ka Allahu je od najdražih djela Uzvišenom Allahu. U tome svjedoči govor Uzvišenog Allaha: ”A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam, doista, musliman..”’ (Prijevod značenja, Fussilet, 33. ajet)
Onome ko poziva na uputu pripada nagrada, i nagrada svakog onog ko ga slijedi u tome do Sudnjeg dana bez da se ikome umanjuje. Ko bude ponio brigu pozivanja ka Allahu i bude ponio emanet pozivanja Allahu i dostavljanja Allahove poruke ljudima ponio je najplemenitiji teret i najdraže Uzvišenom Allahu. To je jedan od razloga zbog čega je Allah stvorio stvorenja a to je da Njemu ibadet činimo. A nema ibadeta osim sa znanjem i nema ibadeta osim sa dokazom.
”Reci: ‘Ovo je moj put, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze..”’ (Prijevod značenja, Jusuf, 108. ajet)
A na onome koji poziva je da se upozna sa time šta podrazumjeva dawa. I šta podrazumjeva ta poruka koju je ponio i emanet koji je na njegovim plećima da ponese ljudima, pa kada sazna, spozna veličinu odgovornosti toga i spozna da on govori u ime Allaha i radi Allaha i željeći time ono što je kod Uzvišenog Allaha i da on time pravi ugovor koji je između njega i Allaha i da njegova nagrada za to bude od Allaha, a ne od bilo koga drugoga.
”Reci: ‘Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama, mene će nagraditi Allah, On je svjedok svake stvari.”’ (Prijevod značenja, Saba 47. ajet)
I rekao je o Njegovim poslanicima: ”Nuhu, Hudu, Salihu, Šuajbu i Lutu…”
”Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.” (Prijevod značenja, Šu’ara, 109. ajet)
Tvoja nagrada je kod Onoga u čijim rukama su riznice nebesa i Zemlje. Nagrada ti je od Onoga koji ti upiše svaku tvoju riječ, rečenicu, slovo, Koji upiše svaki tvoj korak, teškoću, zamuku i bdijenje. I Koji ti upiše sve malo i veliko, subhanehu we te’ala. I nagrada ti pripada od Onoga Koji neće dopustiti da propadnu djela ko čini dobro, a to je Uzvišeni Allah.
I na onome ko poziva je da spozna da je ovaj položaj najdražih Allahu, azze we dželle. A to je bio položaj poslanika i vjerovjesnika, doista su učenjaci nasljednici vjerovjesnika. I onaj koji poziva mora biti učen i pozivanje ne može biti osim sa znanjem. Pa ko želi da predstavi korist dawe u najpotpunijem obliku i na najljepši način neka upotpuni znanje. I neka bude od posjetilaca te bašte (halke znanja i učenja) u kojoj se širi Allahova milost i da time traži ono što je kod Allaha, i da sabura bude izdržljiv i da se trudi i da time uveća nagradu kod Allaha, subhanehu we te’ala, sve dok mu ne podari znanje, pa kad to postigne pozivati će ka Allahu najpotpuniji način.
Prvo što je potrebno je traženje znanja, pa kada to učiniš, čini odlučno i snažno, i traži znanje odlučno i sa čvrstom odlukom da te ne odvrati od toga ništa, da te ne odvrati od toga dunjaluk i njegovi ukrasi. I njegova obmana i što ima na njemu od prolaznih dobara da to ne činiš neodlučno, misleći kako te prolazi nešto od dunjaluka. I da obični ljudi trguju i zarađuju, a ti ne trguješ i ne zarađuješ. Nikako… već ti se posveti znanju i vjeruj da si ti onaj koji dobijaš – koji dobijaš najveću nagradu svojim ugovorom sa Allahom, subhanehu we te’ala. Prijašnji narodi su tražili znanje pa im je Allah riješio brige dunjaluka i Ahireta. Pročitaj u životopisima učenjaka. Tako mi Allaha, bilo ih je koji bi našli hranu samo za taj dan, krpljenu odjeću, bez obuće na nogama, ali oni su najbogatiji ljudi kod Uzvišenog Allaha. I najsretniji ljudi jer im je proširio prsa. I učvrstio njihova srca. I učinio njihove jezike iskrenim i učinio im jasne dokaze.
”Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovjedu Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.” (Prijevod značenja, Sedžda, 24. ajet)
Nakon što bi osaburali u traženju znanja i njegovom sakupljanju, ne bi se žalili što bi noć probdjeli niti zbog umora pri traženju znanja već bi tražili znanje sa svojom predanošću, iskrenošću i odlučnošću. Pa kada student pristupi ozbiljno traženju znanja na njemu je da zna da je njegov položaj kod Allaha, prema stepenu znanja koji postigne, jer Allah sa ovim znanjem povećava deređe. Pa možda budeš sjedio samo na jednom skupu znanja pa da učiš o pitanjima, koja mali broj ljudi razumje, vlada i do njih dostigne, da ljudima preneseš važnost toga, pa ispuniš tu prazninu, pa da ti nagrada bude kod Allaha i da ti se povećavaju deređe. Shodno tome koliko je tvoje znanje bilo vrijedno, veliko i kolika je potreba za njim.
Kao treće da znaš da ovo znanje traži od tebe povjerljivost (emanet), pa ne povećavaj od sebe ništa. I ne pričaj o Allahovoj vjeri prema svome viđenju ako nemaš za to dokaza. I nastoj da na skupovima znanja shvatiš, zapamtiš, a zatim da radiš prema tom znanju, a zatim da preneseš to što si naučio, i da time upotpuniš to znanje.
Autor: Šejh Muhammed Mukhtar Šenkiti
Priprema i obrada: Stazom islama