Pitanje: Kakav je status onih koji me ismijavaju dok ih pozivam ka Allahu, dželle šanuhu? Da li ću ih ignorirati i prekinuti svaki vid kontakta s njima, jer neki mi govore da isključivo trebam pozivati samo članove svoje porodice?
Odgovor: Obaveza je da poziva ka Allahu pa makar ga ljudi ismijavali. Prvom poslaniku, Nuhu, ‘alejhi sellam, ljudi su se smijali i omalovažavali ga, a on bi govorio: “Ako se vi nama ismijavate, i mi ćemo se vama ismijavati” (Prijevod značenja sura Hud, 38)
Svima su poznate riječi Uzvišenog: “Griješnici se smiju onima koji vjeruju; kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se; kada ih vide, onda govore: ‘Ovi su doista zalutali’ – a oni su poslani da motre na njih. Danas će oni koji su vjerovali nevjernicima se podsmijavati i sa divana će gledati.” (Prijevod značenja – El-Mutaffifun, 29-35)
Obaveza ti je, dakle, da ih pozivaš, bez obzira na to što čine. Smatram da je bolje da ovakve ljude pozivaš jednog po jednog, tj. da jednog od njih posebno pozivaš ka Allahu i sve tako dok ne rastočiš njihovo jedinstvo. Možda je ovo čak i jedan oblik mudrosti.
Autor: Šejh Muhammed Salih El-Usejjmin, rahimehullah
Izvor: ‘Islamsko buđenje, pravila i smjernice’
str:162