U oba Sahiha je navedeno da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Mu’min je poput stabljike biljke koju vjetar njiše. Sad je povali, sad je uspravi. Primjer munafika je poput bodljikave žukve, čvrsto stoji na svom izdanku sve dok jedanput ne bude otrgnuta.”
U oba Sahiha se prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:
“Neće mu’mina pogoditi bolest, nedaća, briga, tuga, slabost ili bol, čak ni trn na koji se ubode, a da mu Allah za to neće oprostiti grijehe.”
U hadisu od Sa’da ibn Ebi Vekasa, radijAllahu anhu, stoji:
“Rekao sam: Allahov Poslaniče, koji ljudi su najviše na iskušenju? Reče: Vjerovjesnici, zatim dobri ljudi, zatim njima sličnij i sličniji. Čovjek biva iskušavan shodno svojoj vjeri. Ako je čvrst u svojoj vjeri, poveća mu se iskušenje, a ako je blage vjere, umanji mu se iskušenje. Neće se iskušenje odvojiti od mu’mina sve dok ne bude hodio po zemlji bez i jednog grijeha.”
(Sahih, Tirmizi Sunen br. 1956, Sahih Sunen od Ibn Madždže br. 3249, Ahmed u Musnedu br. 1480 i 1554; Sahihul džamias-sagir br. 993, Miskatu mesabih br. 1562 i Sahiha br. 143)
I kaže:
“Bolest je opadanje, opadaju grijesi od bolesnika kao što opada lišće sa drveta.”
(Hadis je sahih a bilježe ga Ahmed i Ibn Hibban u svom Sahihu, a ima mnogo hadisa koji ga ja
čaju)
Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem kaže u vjerodostojnom hadisu: “Šta god Allah vjerniku odredi to je dobro za njega. Ako ga zadesi dobro, rob se zahvali pa to bude dobro za njega, a ako ga zadesi iskušenje rob osaburi pa to bude dobro za njega. To ima samo vjernik.” (Muslim, 4/2295)
Tirmizi bilježi hadis kojeg prenosi Enes, radijAllahu anhu, u kojem Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista Allah kada zavoli jedan narod stavi ih na kušnju. Pa ko bude zadovoljan, njemu je zadovoljstvo (Allahovo), a ko bude srdit, njemu je srdžba (Allahova).” (Tirmizi 2396; Ibn Madždže 4031; Imam Ahmed ga bilježi 5/427 sličnog značenja sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)