1. Obaveza je da ženska odjeća bude dovoljno široka i da pokriva čitavo tijelo od pogleda muškaraca koji joj nisu bliski rođaci (oni za koje bi se ona, prema Šeri’atu, mogla udati). Ona pred svojim mahremima (muškim srodnicima za koje joj se nije dozvoljeno udati) ne treba pokazivati ništa osim onih dijelova tijela koji su, prema običaju, inače otkriveni: svoje lice, šake i stopala.
2. Odjeća mora prekrivati obrise (oblik) njenog tijela i ne smije biti prozirna, pa da boja i detalji njenog tijela budu vidljivi.
3. Odjeća mora biti odgovarajuće komotna (široka) i ne smije se pripijati (lijepiti) uz njene udove. U Muslimovom ”Sahīhu” se bilježi da je Allāhov Poslanik, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, rekao: ”Postoje dvije vrste stanovnika vatre, koje ja nisam vidio. Žene koje su obučene, ali izgledaju kao da su gole, koje će biti naklonjene zlu i činiti da drugi njemu naginju. Njihove glave će biti poput grba debelih deva, naginjući na jednu stranu ili sa svojom kosom u jednoj punđi. One neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris. I (druga vrsta ljudi su) ljudi sa bičevima kao repovi bikova, kojima biju Allāhove robove.”
Ibn Tejmijje navodi u djelu ”Medžmu’ul-fetawa” (22. tom, 146. str.):
”Njegove riječi: ”…koje će biti obučene, ali će izgledati kao da su gole” znače da će žena nositi odjeću koja je neće pokrivati. Na primjer, žena koja nosi tanku haljinu, koja otkriva linije njenog tijela, njene podlaktice i zadnjicu, itd. A umjesto toga, odjeća treba ženu potpuno prekrivati, a ne otkrivati njeno tijelo ili njene proporcije (obrise), da bude debela (neprovidna) i odgovarajuće široka.”
4. Žena ne smije svojim oblačenjem oponašati muškarce. Allāhov Poslanik, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, je prokleo žene koje oponašaju muškarce i prokleo je muškarce koji oponašaju žene. Žena će oponašati muškarce u svom oblačenju – oblačenjem onoga što je prepoznatljivo kao muška odjeća u društvu u kome ona živi.
Ibn Tejmijje je u djelu ”Medžmu’ul-fetawa” (22/148-149. tom, 155. str.) rekao: ”Dakle, faktor razlikovanja između muške i ženske odjeće se vraća na ono što je svojstveno muškarcima i ono što je svojstveno ženama. Ovo je određeno onime što je muškarcima naređeno da nose, i onime što je ženama naređeno da nose. Što se tiče žena, njima je naređeno da se pokriju, da nose hidžāb, da se ne otkrivaju i da ne čine zasljepljujuće ispoljavanje svoje ljepote. Zbog ovoga, ženi nije dozvoljeno da podiže svoj glas da bi izgovarala ezān ili telbiju, nije joj dozvoljeno da se penje na Safu i Merwu i ona ne skida sa sebe svoje rublje u ihrāmu na način na koji to čine muškarci. Muškarcima je naređeno da (u ihrāmu) otkriju svoje glave i da ne oblače odjevne predmete koji su šiveni da se prilagođavaju obliku tijela; na primjer, muškarac u ihrāmu ne bi trebao oblačiti košulju, pantalone, jaknu, niti kožne čarape… A što se tiče žene, njoj nije zabranjeno nošenje nijedne vrste odjeće, pošto joj je i inače naređeno da se pokrije hidžābom, i zato joj ne može biti naređeno da uradi suprotno. Međutim, njoj nije dozvoljeno da (dok je u ihrāmu) pokrije lice ili da stavi rukavice, jer ova dva odjevna predmeta pokazuju oblik (obris) tijela i ona nema potrebu za njima.”
Onda je on spomenuo da ona u prisustvu muškaraca treba pokriti svoje lice nečim drugim, mimo niqaba. On je tada nastavio, da bi konačno rekao: ”Zato, ako je jasno da mora postojati razlika između muške i ženske odjeće, po kojoj se muškarci razlikuju od žena i (ako je jasno) da ženska odjeća mora biti dovoljna da ih prekrije, i do te mjere da ovo razgraničenje postave jasno, onda postaju jasni osnovni propisi u pogledu ovog polja i postaje jasno da, ako određene tipove odjeće obično oblače muškarci – onda je ženi zabranjeno da ih oblači… A ako je određena vrsta odjeće nedovoljna u pokrivanju žene i također sliči odjeći muškaraca – njoj je zabranjeno da je nosi, a to je zasnovano na obe osnove zabrane [1], a Allāh najbolje zna.”
5. Ženska odjeća ne smije biti atraktivna do te mjere da privlači prodorne poglede kada ona izađe vani. Ona treba izbjegavati da bude osoba koju gledaju i dive joj se (njome se naslađuju).
Autor: Šejh Salih el-Fewzan
Iz knjige:Propisi koji se tiču vjernica
Priprema i obrada: Stazom islama
——————————————————————————–
[1] Po osnovi zabrane ženama da oponašaju muškarce i po osnovi zabrane oblačenja odjeće koja ženu nedovoljno pokriva (napomena prevodioca)