Prije iltizama naš drug je bio poznat kao tvrdoglav i inadžija. Želja za suprostavljanjem drugima i ustrajavanje u tome je bila njegova poznata osobina. Koliko su se samo komšije, i mladi i stari, žalili na njegovu dreku zbog sitnih i krupnih stvari tako da je bio poznat po tome da ne odstupa od svoga mišljenja niti trpi da mu se iko suprostavlja.
Nakon prihvatanja islama, sebebom čestog govora: halal i haram naš drug je postao još žešći. Čim je otvorio oči na razilaženja među braćom i govor o fikhu našao je plodno tlo za svoj hobi inaćenja, suprostavljanja, nepromenljivog mišljenja, branjenja strasti i upadanja u pokuđene i neplodne rasprave.
Šejh je otvorio ovu čudnu ranu te se iznenadio njenim neprijatnim zadahom. Odmah je krenuo sa čišćenjem rane rekavši: Uzvišeni Allah kaže:
فَإِن تَنَازَعْتُمْ فِي شَيْءٍ فَرُدُّوهُ إِلَى اللَّـهِ وَالرَّسُولِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللَّـهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ ۚ ذَٰلِكَ خَيْرٌ وَأَحْسَنُ تَأْوِيلًا
„A ako se u nečemu raziđete, vratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“ (Nisa, 59)
Nažalost, veliki broj braće nije shvatio pitanje razilaženja te ga stoga vidiš kako napada svakog ko se ne slaže sa njegovim govorom i stavovima. Ne govorim o razilaženjima u osnovi vjerovanja. Jer sve što je oprečno vjerovanju prvih generacija predstavlja ružnu novotariju čije nosioce ovdje ne ciljamo. Naš govor se odnosi na razilaženje u okrilju ehli sunneta vel džema’ata. El vela (prijateljevanje) se počeo uspostavljati sa onim ko ta slijedi a bera (odricanje i neprijateljstvo) prema onome ko ti se suprostavi u mišljenju.
Pravdu ćeš rijetko naći. Umjesto nje prisutna je pokuđena pristrasnost tako da gotovo nećeš naći onoga koji govori ove lijepe riječi selefa: „Moj govor je ispravan uz mogućnost greške a govor moga neistomišljenika je pogrešan uz mogućnost ispravnosti.“
Takvima poklanjamo prelijepu knjigu šejhul islama Ibn Tejmije „Reful melam an eimmetil e’alam“. Podsjećamo ih na riječi Uzvišenog:
وَلَا يَزَالُونَ مُخْتَلِفِينَ إِلَّا مَن رَّحِمَ رَبُّكَ ۚ وَلِذَٰلِكَ خَلَقَهُمْ
„Oni (ljudi) će se uvijek razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio.“ (Hud, 118 – 119)
Razilaženje će dakle postojati, a od Allahove milosti jeste što je dao da se ujedinimo oko riječi tevhida. Ali, ko nije milostiv neće mu biti ukazana milost…
Nestalo je rahmeta među nama…. Isrgnuti su ti plemeniti osjećaji iz prsiju usled ove pokuđene žestine u raznolikosti mišljenja, a ljudi su se našli u džahilijetu raskola i razjedinjenosti i pristrasnosti ličnostima nekih ljudi.
Ovi džahilijetski ostaci se moraju odstraniti lijekom Kur’ana i sunneta shodno shvatanju selefus-saliha… To je rješenje. Ono u čemu su se selefi razišli možemo i mi, bez svađe, spora. Mesele idžtihada su prepuštene mudžhtehidima u svakom vremenu. Onaj ko pogriješi od njih imaće jednu a onaj ko potrefi, dvije nagrade. Pa čemu onda sva ta tvrdoglavost?!
Nema sumnje da je slijepi džahilijjet u dušama sebeb ovoga u čemu se danas nalazimo od razilaženja koja pojedinci ne preciziraju šerijatskim pravilima.
Šejh Muhammed Husejn Jakub (Kissatul iltizam)
fb/idrizbilibani.official