Allah se smilovao jednom od velikana ovoga ummeta, pravednom sultanu, Salahudiinu Ejubiju. Kada je osvojio Bejtul – Makdis, vratio se nazad u Damask 584. g. po hidžri gdje su ga muslimani dočekali sa velikom radošću. Pa je Salahudin zatekao u damasku Safijja ibn Kabida koji je bio odgovoran za riznicu bejtul mala (nešto poput ministra finansija danas), koji je Salahudinu sagradio ogromnu palaču. Pa se Salahudin rasrdio na njega i smijenio ga sa njegove funkcije zbog toga što je potrošio državni imetak na izgradnju ove palače i rekao: „Mi nismo stvoreni da boravimo ovdje u Damasku, već radi ibadeta Allahu i džihada na Njegovom putu.“
Koliko samo palača imaju danas predsjednici i kraljevi u koje možda ne borave osim jednom ili dva puta u godini!
Preselio je Salahudin, rahimehullah, 589. g. po hidžri ostavivši iza sebe svojoj djeci jedan gram zlata i 47 dirhema. Nije ostavio svojoj djeci niti kuće, niti nekretnine, niti plantaže i vrtove, iako je iza sebe ostavio 18 djece, 17 muške djece i jednu djevojčicu. Sve pomenuto navodi Ibn Kesir u svom djelu El – Bidaje ven – nihaje.
Danas vladari ostave iza sebe ono što je dovoljno i praunucima njihovih praunuka.
Prof. Idriz Bilibani
https://www.facebook.com/idrizbilibani.official/