Sva zahvala pripada Allahum subhanehu we te’ala, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we selem, na njegovu porodicu i na njegove časne ashabe. Bilježi Buharija od Ibn Abbasa, radijAllahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we selem, rekao: “Nema dana u kojima je dobro djelo draže Allahu, subhanehu we te’ala, kao što su ovi dani misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. –Allahov Poslaniče, ni džihad na Allahovu putu.? – upitaše ashabi. –Ni džihad na Allahovu putu, osim čovjeka koji je u borbi založio i svoj život i svoj imetak i ništa od toga nije vratio,-odgovori im Poslanik, sallAllahu alejhi we selem.
Bilježi, također, Ahmed od ibn Omera, radijAllahu anhuma, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, rekao: “Nema dana u kojima je dobro djelo veće i draže Allahu, kao što je ovih deset dana. Zato u njima često izgovarajte: LA ILAHE ILLALLAH (tehlil), ALLAHU EKBER (tekbir) i ELHAMDULILLAHI (tahmid).
Bilježi Ibn Hiban u svome Sahihu od Džabira, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, rekao: “Najvrijedniji od svih dana je dan Arefata.
DOBRA DJELA KOJA SE OBAVLJAJU U OVIM DANIMA
PRVO: Hadždž i ‘umra, a to su najvrijednija djela u ovim danima, na što upućuje nekoliko hadisa od kojih je i hadis u kojem je Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, rekao: ” ‘Umra do ‘umre briše grijehe koji su u međuvremenu počinjeni, a za primljen hadždž nema druge nagrade do Džennet .
– O istoj temi govore i mnogi drugi vjerodostojni hadisi.
DRUGO: Post svih ovih deset dana ili koliko smo u mogućnosti, a naročito Dan Arefata, osim za one koji su na hadždžu.
Nema sumnje da je post jedna od najvrijednijih vrsta dobrih djela i to je djelo koje je Uzvišeni Allah odabrao za Sebe, kao što stoji u hadisi kudsiju: “Post pripada Meni i Ja ću za njega posebno nagraditi. Radi mene je ostavio svoju požudu i svoju hranu i svoje piće.”
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, rekao: “Nema ni jednog roba koji isposti jedan dan na Allahovu putu, a da mu Allah zbog toga neće njegovo lice udaljiti od vatre koliko je sedamdeset godina hoda.” (Muttefekun alejh)
Bilježi Muslim od Ebu Katade, radijAllahu anhu, da je Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we selem, rekao: “Vjerujem da će Allahm subhanehu te te’ala za post na dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu.”
TREĆE: Donošenje tekbira i spominjanje Allaha, subhanehu we te’ala (zikr). To potvrđuju Allahove, subhanehu we te’ala, riječi: “I da bi u određene dane Njegovo ime spominjali. (Hadždž, 28)
Protumačeno je da se misli na prvih deset dana zul-hidždžeta. Islamski učenjaci također smatraju da je pohvalno da se u tim danima što češće spominje Allahovo ime, jer u hadisu kojeg prenosi Ibn Omer, a bilježi imam Ahmed, stoji: “Zato u njima često izgovarajte LA ILAHE ILLALLAH (tehlil), ALAHU EKBER (tekbir) i ELHAMDULILLAHI (tahmid).
Bilježi Buharija od Ibn Omer i Ebu Hurejre, radijAllahu anhuma, da su oni imali običaj u prvih deset dana zul-hidždžeta izlaziti u čaršiju i donositi tekbire, a za njima je tekbire donosio i svijet. Prenosi Ibn Ishak od učenjaka koji pripadaju generaciji tabi’ina, neka je na njih Allahova milost, da su oni u prvih deset dana zul-hidždžeta izgovarali: ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, LA ILAHE ILLALLAHU VALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER WE LILLAHIL HAMD. (Allah je najveći, Allah je najveći, nema božanstva osim Allaha. Allah je najveći i Njemu pripada sva zahvala.) Pohvalno je da se tekbiri povišenim glasom donose na pijacama, u kućama, po putevima, u mesdžidima i na drugim mjestima, jer Uzvišeni Allah je rekao (u prijevodu značenja): “I da Allaha veličate zato što vas je uputio.” (El-Bekara, 185)
Nije dozvoljeno grupno izgovaranje tekbira, a to je da grupa ljudi izgovara tekbire zajedno u jedan glas, jer tako nije preneseno od prvih generacija muslimana. Praksa (sunnet) je da se tekbiri izgovaraju pojedinačno, svako za sebe i tako je pri svim zikrovima i dovama. Izuzimaju se oni koji ne znaju učiti tekbire, oni mogu učiti za drugima sve dok sami ne nauče. Dozvoljeno je da se pri zikru uče različite forme tekbira, tahmida i tesbiha, kao i sve dove koje su Šeri’atom utemeljene.
ČETVRTO: Pokajanje (tewba) i napuštanje svih prijestupa i grijeha da bi djela o kojima govorimo polučila oprost i milost Allahovu, jer poznato je da grijesi prouzrokuju da budemo udaljeni i odbačeni od Allahove milosti, a dobra djela su uzrok Njegove blizine i ljubavi.
PETO: Mnoštvo dobrih djela od dobrovoljnih ibadeta poput namaza, sadake, džihada, učenja Kur’ana, naređivanja na dobro i odvraćanja od zla i tome sličnih djela, jer to su djela koja se u ovim danima mnogostruko nagrađuju. Dobro djelo, pa makar bilo i manje vrijedno,u ovim danima je vrijednije i draže Allahu od djela učinjenog u drugim danima pa makar bilo i vrijednije, pa čak i od džihada na Allahovom putu koji je jedno od najvrijednijih djela, osim ako čovjek u borbi izgubi i svoga konja i prolije mu se krv.
ŠESTO: U ovim danima općenito je propisano da se donose tekbiri u svako vrijeme, kako danju tako i noću, sve do bajram namaza. A propisan je i poseban tekbir koji se donosi nakon svakog farz namaza koji se klanja u džema’atu. Za one koji nisu na hadždžu ovi tekbiri su propisani da se uče od sabaha na dan Arefata, a za hadžije od poslije podne prvog dana Bajrama. Tekbiri će se donositi sve do ikindije zadnjeg dana Bajrama.
SEDMO: Na prvi dan (jevmun-nahr), kao i u ostalim danima Bajrama (ejjamut-tešrik) propisano je klanje kurbana. To je bila praksa našeg praoca Ibrahima, alejhisselam, kojem je Uzvišeni Allah, umjesto njegova sina, dao da kao žrtvu prinese velikog ovna. Prenosi se i da je Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, kao žrtvu prinio dva rogata, bijela ovna, koja je zaklao svojom rukom, pri ćemu je spomenuo Allahovo ime i donio tekbir, prislonivši nogu na njihove vratove.” (Muttefekun alejhi)
OSMO: Bilježi Muslim i drugi od Ummu Seleme, radijAllahu anha, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, rekao: “Kada vidite mlađak od zul-hidždžeta, neka niko ko želi da kolje kurban, ne uklanja ni dlake (kosa, brada, i sl.) ni nokte.” U drugoj predaji stoji: “Neka ne uklanja ni dlake (kosa, brada, i sl.) ni nokte, sve dok ne zakolje kurban.” To se, vjerovatno, čini zbog toga da bi se poistovjetili sa onim hadžijama koji sa sobom na hadždž vode kurban. Uzvišeni Allah je rekao: ” … a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte.” (prijevod značenja sure El-Bekare, 196) Najprije će biti da se ova zabrana odnosi samo na onoga ko kolje kurban a ne obuhvata ni žene niti djecu, osim ako neko od njih zasebno kolje kurban. Ne smeta da se pri kupanju trlja kosa pa makar i spao neznatan broj dlaka.
DEVETO: Svaki musliman bi trebao nastojati da klanja bajram namaz gdje god da se klanja, da prisustvuje hutbi i da se njome okoristi. Također bi trebao znati mudrost propisivanja ovog praznika, da je to dan zahvalnosti i dobrih djela. Zbog toga ga ne bi smio učiniti danom razuzdanosti i objesti, sezonom griješenja i povećanim činjenjem harama, kao što su pjesme, zabave, opojna pića i tome slično, a što može biti uzrok da mu propadnu sva dobra djela koja je uradio u ovih deset dana.
DESETO: Nakon svega što smo spomenuli, svaki musliman i muslimanka bi trebali da ove dane iskoriste u pokornosti Allah, subhanehu we te’ala, u zikru i zahvali Njemu, u izvršavanju onoga što im je naređeno, a udaljavanje od onog što im je zabranjeno, u iskorištavanju ovih sezona dobrih djela i prihvatanju Allahovih darova, ne bi li tako postigao zadovoljstvo svoga Gospodara.
Izvor: www.essunne.com