Učitelj, prije svega, mora imati na umu da svoj posao obavlja u ime Allahova zadovoljstva. On ne treba, zahvaljujući svome znanju, tražiti položaj kod vladara, za prenošenje znanja uzimati protunaknadu, ili oko sebe okupljati bogate, a zapostavljati siromašne.
Učitelja trebaju krasiti – na početku navedene – lijepe osobine, pohvalne vrline i pitoma narav na koje mu je Allah ukazao, posto su: skromnost na ovom svijetu, što manje posezanje za njim, preobraćanje previše pažnje prema njemu i onima koji za njime trče, darežljivost, dobrostivost, etičke vrijednosti, veselost i vedrina lica, stim što to ne smije preći u razuzdanost, blagost, odvažnost, suzdržljivost od niskih dobiti, pobožnost, skrušenost, smirenost, dostojanstvenost, skromnost, izbjegavanje smijeha i pretjerivanja u šaljenju, pridržavanje vjerskih dužnosti kao što su: potkresavanje brkova, rezanje noktiju, puštanje brade i uklanjanje neprijatnih mirisa, ukratko da njegovo i vanjsko i nutarnje držanje odiše praksom Vjerovjesnika, salallahu alejhi ve selam.
U tom smislu se od Omer b. el-Hattaba, r.a., prenosi da je rekao: “Ko nam pokaže dobro, o njemu steknemo lijep dojam i kao takvog ga zavolimo, a ko nam pokaže zlo, o njemu steknemo loš dojam i kao takvog ga zamrzimo.”
Učitelj pred svojim učenicima treba izbjegavati stvari koje su pokuđene i prazna naklapanja (blagonaklonost prema ni dozvoljenim ni zabranjenim – stvarima), nastojati da ga uvijek vide pokorna Uzvišenom Allahu, zaokupljena spominjanjem svoga Gospodara i uvijek usmjerena prema Njemu. Pored navedenog, učitelj se, naročito, mora čuvati: zavidnosti, uobraženosti, samoljublja i nipodaštavanja drugog.
Ucitelj mora biti pazljiv prema onome koga poducava, i u zavisnosti o kome se radi, pokazivati svoju širokogrudnost i dobrostivost, kao i davati mu savjete, jer je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve selem., rekao: “Vjera je (prijateljsko) preporučivanje Allaha, Njegove Knjige, Njegova Poslanika, muslimanskih prvaka i vjernika općenito.”
Učitelj mora biti obazriv prema učeniku koji od njega traži znanje i o njegovoj dobrobiti voditi računa kao o dobrobiti svoga djeteta ili, čak, sebe samog. Pored toga, prema svakome ko kod njega navraća ili od njega uči, mora biti skroman i ponizan, jer bi, kao što reče Ebu Ejjub es-Sahtijani: “Učen čovjek na svoju glavu – iz poniznosti prema Uzvišenom Allahu -trebao staviti komad zemlje.”
Učitelj bi, također, trebao nastojati da svoje učenike što više i što bolje nauči, stavljajući to ispred svojih ličnih interesa koji nisu neophodni. Dok sjedi sa učenicima, učitelj bi trebao prema njima otvoriti svoje srce i svakome pojedinačno pružiti ono što mu dolikuje. Zato ne treba ni zalaziti u dubinu sa onim ko za to nije, niti uskraćivati onome ko želi više. Učenika koji se pokaže izvanredno vrijednim, učitelj može i pohvaliti, ukoliko nema bojazni da će ga to u iskušenje dovesti, uobraziti se i sl. , dok onoga ko je nemaran, blago treba ukoriti, ukoliko se ne boji da će ga to od daljnjeg učenja odvratiti. On ne smije nikome od njih, zbog pokazane umješnosti, zavidjeti, niti previše naglašavati blagodat kojom ga je Allah odlikovao, jer je zavidnost i prema tuđinima najstrožije zabranjena, a kako ne bi bila prema učeniku koji mu je kao rođeno dijete, tim prije što će i učitelj za svoju zaslugu na budućem svijetu imati obilnu nagradu, a na ovome lijepu zahvalnost. Allah je Onaj koji uspjeh daje.
Povezani clanci:
Uzroci smutnje i nereda: Pokvarenost učenjaka, kadija i daijja
https://www.stazomislama.com/nasljedstvo-poslanika/
https://www.stazomislama.com/slijepo-slijedenje-ucenjaka/
Ahmed Ferid
Bistro more poboznosti i suptilnosti