Da bi pozivanje na dobro i odvraćanje od zla bilo valjano i uspješno, svako ko hoće da se tome posveti, mora se odlikovati sa tri sljedeće vrline: znanjem, blagošću i strpljivošću.
l. Znanje
Pod znanjem se podrazumijeva dobro poznavanje onoga što se naređuje i onoga od čega se odvraća, umijeće razlikovanja jednog od drugog, kao i poznavanje stanja onoga ko se poziva da čini dobro i onoga ko se odvraća od nevaljalih djela. Ovo zato što je znanje preduvjet za valjanost svakog djela. U tome smislu Omer b. Abdulaziz je rekao: “Onome ko bez znanja robuje Allahu, robovanje više šteti nego koristi (tj. više zarađuje grijeha nego sevaba).”
Od Mu’aza, r.a., se prenosi da je rekao: “Znanje je ispred djela, jer se djela na njega nadovezuju. Ovo je više nego očito, jer su djela, ako su učinjena bez znanja, neznanje, zabluda i povođenje za prohtjevima.”
Ukoliko čovjek zna da će usljed uklanjanja jednog zla doći do još većeg zla, onda ga je zabranjeno uklanjati. To isto važi i u slučaju, ako to znači uklanjanje dobra koje je veće od zla. Najbolji primjer za to je da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ostavio (nekažnjenim) Abdullaha b. Ubejja b. Selula i njemu slične kolovođe licemjera koji su imali svoje brojne istomišljenike. Ovo zato što bi, da ih je na neki način kaznio, to bilo na uštrb većeg interesa, jer bi se u tom slučaju, s jedne strane, pobunile njegove pristalice i potpirile plamen raskola, a s druge strane, što bi svijet, kada bi to čuo, počeo govoriti kako Allahov Poslanik, s.a.v.s., ubija svoje drugove.
To znači da, prije nego što se zatraži da se neko dobro učini ili neko zlo spriječi, prethodno mora razmisliti o posljedicama i uporediti da li će od toga biti veća korist ili šteta.
2. Blagost
Prilikom traženja da se čine dobra djela i pri odvraćanju od nevaljalih, mora se biti krajnje blag i obazriv, upravo onako kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čemu god se s blagošću pristupi, ona će to dotjerati, a čemu god se s grubošću pristupi, ona će ga pokvariti.” Jednom drugom prilikom, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Allah je blag i voli blagost u svemu. On za blagost daje ono što ne daje za strogost.” Od Džerira se prenosi da je rekao: “Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ‘Kome je uskraćena blagost, uskraćeno mu je dobro.”
Imam Ahmed je preporučivao blagost i poniznost, a ako bi mu ispričali šta ružno, nije se ljutio niti reagirao kao da sam sebi hoće da se osveti, dok su Ibn Mes’udovi drugovi, prolazeći pored onih koji čine ono što ne valja, govorili: “Polahko, Allah vam se smilovao! Polahko, Allah vam se smilovao!”
Sufjan es-Sevri je govorio: “Pozivati na dobro i odvraćati od nevaljala može samo onaj ko se odlikuje sa tri vrline: blagošću i kada na dobro poziva i kada od nevaljala odvraća, pravednošću i kada na dobro poziva i kada od nevaljala odvraća i znanjem i kada na dobro poziva i kada od nevaljala odvraća.”
3.Strpljivost
Onaj ko hoće da drugoga savjetuje, također, mora biti milostiv prema onome koga savjetuje i strpljiv na uznemiravanja na koja će sigurno nailaziti. Tako je i Lukman Mudri savjetovao svoga sina riječima: “Obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.”(Lukman, 17.)
Zato je Uzvišeni od Svojih poslanika i najodabranijih ljudi tražio da, u svome pozivanju na dobro i odvraćanju od nevaljala, budu strpljivi. Obraćajući se Svome posljednjem Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., Uzvišeni veli: “O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj držeći da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi! (El-Muddessir, 1-7.), otpočinjući ajete zapovjedi da se drugi opominju, a završavajući ih zapovijedi da se pri tome bude strpljiv.
Uzvišeni, također, veli:
– I ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe vidimo i štitimo. (Et-Tur, 48.),
– I trpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način! (El-Muzzemmil, 10.),
– Strpljiv budi! Ali strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. (En-Nahl, 127.).
Dakle, navedene tri stvari: znanje, blagost i strpljivost su neophodne i to: znanje prije pozivanja da se čini dobro i prije odvraćanja od nevaljala, blagost u toku pozivanja i strpljivost poslije toga.
Osim toga, potrebno je znati da se vladanje sa sve tri navedene vrline, pri pozivanju da se čini dobro i odvraća od nevaljala, mnogima može učiniti preteško, pa pomisliti da to oni nisu dužni činiti, što je opasnije i od samog pozivanja bez navedenih preduvjeta, jer je neizvršavanje obaveze grijeh isto kao što je grijeh činiti ono što je Allah zabranio. Još gore od toga je sa jednog grijeha prelaziti na drugi, jer bi to podsjećalo na onoga ko od vrućine hoće da se zaštiti vatrom. Isto tako, onaj ko sa jednog grijeha prelazi na drugi podsjeća na onoga ko sa jedne krive vjere prelazi na drugu krivu vjeru, pri čemu ova druga može biti gora od prve, manje kriva od prve, ili podjednako krive. Takav je slučaj i sa onim ko se oglušuje o Allahovu zapovijed podsticanja na dobra djela i odvraćanja od nevaljalih, jer njegov grijeh u odnosu na onoga ko ne izvršava ono što je naređeno ili radi ono što je zabranjeno, može biti više, manje ili iste težine, pa prema tome od njega, u pogledu grijeha, može biti gori, bolji ili isti.
Bistro more pobožnosti i suptilnosti
Ahmed Ferid
priprema i obrada stazomislama.com