Ibn Hibban u svom Sahihu bilježi predanje od Ebu Zerra, radijAllahu anhu: “Rekoh: ‘Allahov Poslaniče, uputi me na djelo koje ako ga čovjek uradi uvest će ga u Džennet.’ On odgovori: ‘Neka vjeruje u Allaha.’ Ja ponovo upitah: Allahov Poslaniče, s vjerovanjem slijedi i djelo.’ Poslanik odgovori: ‘Neka udjeljuje od onoga čime ga je Allah opskrbio.’ Rekoh: Ako je i sam bijednik bez ičega!?’
Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘Neka svojim jezikom govori samo dobro.’ Ja ponovo upitah: Ako je nevješt u govoru?’ Poslanik odgovori: ‘Neka pomogne čovjeku kome je nanesena nepravda.’ Ja ponovo upitah: Ako je slab i nejak da mu pomogne?’ ‘Neka pouči neznalicu.’ odgovori Poslanik. Ja ga ponovo upitah: Ako je i sam neznalica?’ Tada se Poslanik okrenu prema meni i reče: ‘Zar ne želiš da učiniš svom prijatelju makar malo dobra!? Neka poštedi ljude svoje zlobe.’ Ja sam na to uzvratio: Allahov Poslaniče, sve je to lahko!’ Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, koji god čovjek praktikuje neku od ovih vrlina želeći ono što je kod Allaha, ona će ga na Sudnjem danu prihvatiti za ruku i uvest će ga u Džennet!'” (Ibn Hibban, 374.)
Prenosi se da je Ebu Zerr, radijAllahu anhu, rekao: ”Oporučio mi je moj prijatelj Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, sedmero: da volim siromahe i da im budem blizak, da gledam u onog koji je ispod mene po bogatstvu i ugledu, a ne onog ko je iznad mene, da održavam rodbinske veze i sa onima koji ih kidaju, da mnogo izgovaram riječi ‘la havle ve la kuwete illa billah’, da govorim istinu makar mi bila gorka, da se u ime Allaha ne bojim ničijeg prijekora i da, ako mogu, od ljudi ništa ne tražim.” (Ahmed i Taberani)
Ebu Zerr prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem rekao: “Preporučujem ti bogobojaznost od Uzvišenog Allaha, jer to je zaista vrhunac svakog posla, i dužnost ti je učenje Kur’ana i spominjanje Allaha – zikr, pa zaista taj zikr je tebi svjetlo i na nebu i na zemlji.Dugo i mnogo šuti, osim kada se radi o dobru, pa zaista šutnja odgoni šejtana od tebe i pomaže ti u stvarima tvoje vjere. Čuvaj se pretjeranog smijeha, jer smijeh umrtvljuje srce i odstranjuje svjetlo tvoga lica (stid). Dužnost ti je džihad – borba na Allahovom putu, a to je zaista mnoštvo mojih sljedbenika. Voli siromašne i sjedi s njima. Gledaj u onoga ko je slabijeg imovnog stanja od tebe, a ne gledaj u onoga ko je nad tobom, pa zaista je to bolje za tebe da ne omalovažiš blagodati Allaha koje ti je dao. Poštuj svoju rodbinu iako oni tebe napuste. Reci istinu iako je gorka. Ne plaši se na Allahovom putu nikakva koritelja. Tvoje mahane i nedostatci koje znaš da imaš kod sebe, neka budu tvoja glavna briga da ih ispraviš, i to neka te spriječi od ljudi i njihovih mahana, i ne budi revnosan (preozbiljan ili ljut) na njih u onome što činiš. Čovjeku je dosta mahana da ima osobine: da primjećuje kod ljudi ono što ne primjećuje kod sebe, da se stidi samo ljudi zbog ružnog djela u koje je zapao, i da uznemiruje svoga druga s kojim sjedi. O, Ebu Zerre! Nema pameti kao što je promišljenost, i nema suzdržljivosti (tj.čuvanja od zabranjenih stvari iz bogobojaznosti) kao što je odustajanje od istih, i nema časti kao što je ljepota ponašanja.”(Taberani i Abd ibnu Humejd u svom tefsiru, – hasen)
Ebu Zerr prenosi da je Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem rekao: “Preporučujem ti bogobojaznost od Uzvišenog Allaha u tajnosti i javnosti. Kada učiniš zlo, učini i kakvo dobro poslije toga. Nemoj ni od koga ništa tražiti. Ne preuzimaj na sebe emanete (povjerene stvari), i ne sudi među dvojicom.” (Ahmed, – sahih)
reprint jun 2010