Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rakao: Kaže Allah سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى : ‘Ja sam kod misli Moga roba kada razmišlja o meni, Ja sam s njim tamo gdje Me spomene, pa ako Me spomene u sebi i Ja ga spomenem u Sebi, a ako Me spomene na nekom skupu, Ja ga spomenem na skupu koji je bolji od tog i ako mi se približi za jedan lakat, Ja mu se približim za rukohvat, a ako rob meni krene hodajući, ja ću prema njemu krenuti žureći.’ “
-Sevr bin Jezid رحمه الله kaže: “Pročitao sam u nekim knjigama od Ehli kitabija da je Isa ‘alejhi sellam, rekao: ‘O havarijuni, govorite sa Allahom puno, a sa ljudima malo’ a oni ga upitaše: ‘Kako ćemo govoriti sa Allahom puno?’ ‘Osamite se kada Ga dozivate i osamite se kada Ga molite.’ ”
-Bekr El-Muzeni رحمه الله je rakao: “Ko je kao ti o sine Ademov: dat ti je mihrab i voda – kad god želiš možeš razgovarati sa Allahom سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى a da između tebe i Njega nema prevodioca.”
Visoke stepene je postigao onaj musliman koji se smiruje kada spominje Allaha سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى o čini mu ibadet, a nužno osjeti nemir kada je uz Njegova stvorenja.
-Maliku bin Migvelu رحمه الله bi rečeno kada je sjedio sam u svojoj kući: “Zar ne osjećaš strah i nemir?” A on je odgovorio: “A zar može neko to osjetiti kada je sa Allahom سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى .?!”
-Habib Ebu Muhamed رحمه الله znao bi se osamljivati u svojoj kući i govoriti: “Ko nije sretan kada je s Tobom nikada ne bio sretan; ko se uz Tebe ne smiruje i ne raduje, pa nikad ne bio smiren i radostan!”
-Muslim bin Jesar رحمه الله smatra da najveća slast koju čovjek moće osjetiti jeste slast dozivanja Allaha سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى .
Najuzvišenije deredže
Ibrahim ibn Edhem, رحمه الله je rekao: “Najveće deredže su da se predaš samo Allahu سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى i da se smiruješ i raduješ uz Allaha سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى, svojim srcem, razumom i cijelim tijelom sve dok ne budeš želio samo svog Gospodara Uzvišenog; da se ničega ne bojiš osim svog grijeha i da se u tvom srcu ukorijeni ljubav prema Njemu tako da ničemu ne daješ prednost nad Njim. Kada budeš dostigao ovaj stepen tada nećeš mariti nizačim bio ti na kopnu ili moru, u dolini ili na brdu – tvoja žudnja i želja za susret s Voljenim biće poput žudnje žednoga za hladnom vodom i žudnje gladnoga za lijepom i finom hranom, a zikr Allaha سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى, biće za tebe slađi od meda i čiste i pitke vode za žednog u vrućem ljetnjem danu.”
Kazao je El-Fudajl رحمه الله: “Blago onome ko je uznemiren kada je sa ljudima, a smiren kada je sa Allahom سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى.
Maruf رحمه الله je rakao nekom čovjeku: “Osloni se na Allaha سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى, i uzdaj se u Njega, sve dok ti On Uzvišeni ne bide tvoj sagovornik, Onaj uz Kojeg si smiren i Kojem iznosiš svoje žalbe.”
Zun-Nun رحمه الله , je pojasnio:“Od znakova onih koji vole Allaha سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى, su: da se ne smiruju i ne radusju osim uz Njega, a da se ne uznemiravaju s Njim.Ako se u srcu nastani ljubav prema Allahu سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى, tada se srce smiruje uz Njega zato što je Allah سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى, u prsima onih koji su Ga spoznali daleko uzvišeniji i veličanstveniji od toga da oni vole nekog drugog mimo Njega. Onome čije srce i jezik su obuzeti zikrom, Allah سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى, će ubaciti u njegovo srce svijetlost ljubavi i žudnje za Allahom سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى.”
Ebu Ishak رحمه الله, prenosi od Hejseme رحمه الله, da je rekao: “Došlo je do mene da je Musa alejhi sellam, rakao:“O Gospodaru, koji Ti je od Tvojih robova najdraži?’ Uzvišeni mu odgovori: ‘Onaj koji Me najviše spominje.’”
-Zikr je slast u srcima onih koji su spoznali Uzvišenog Allaha:
الَّذِينَ آمَنُوا وَتَطْمَئِنُّ قُلُوبُهُم بِذِكْرِ اللَّـهِ ۗ أَلَا بِذِكْرِ اللَّـهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ ﴿٢٨﴾
“One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (Er-Ra’d, 28)
Malik Ibn Dinar, رحمه الله kaže: “Nijedna slast na ovom svijetu nije kao slast spominjanja Allaha سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى.”
Od Zun-Nuna رحمه الله se prenosi i ovo: “Dunjaluk nuje ugodan bez spominjanje Njega, niti je Ahiret ugodan bez Njegova oprosta, a ni nije Džennet ugodan bez gledanja u Allaha سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى.”
Ibn Redeb رحمه الله kae: “Zaista su oni koji vole Allaha سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى uznemireni zbog svega onoga ڑto ih obuzima i odvaja od zikra, a njima nema niڑta drae od osamljivanja s njihovim Voljenim.”
Slast ćinjenja dobrih djela
Ibn Kajim رحمه الله , je rekao: “Čuo sam šejhul-islama Ibn Tejjmije رحمه الله , da kaže: ‘Kada ne nađeš prilikom činjenja djela slast i radost u svom srcu, onda ga optuži da nije smireno kako treba.'”
Doista je Uzvišeni Gospodar zahvalan, a to znači da On zasigurno nagrađuje radnika za Ahiret za njegovo djelo na Dunjaluku time što radnik nalazi slast u svom srcu, osjeća rasterećenost u grudima i radost.
Kada radnik to ne nađe i ne osjeti onda znači da ima neku manjkavost u svom djelu: radost s Allahovom سُبْحَانَهُ وَ تَعَالَى , i Njegovom blizinom podstiče na povećanje pokornosti Njemu i bodri na ozbiljnost i odlučnost u putovanju k Njemu.
Dersovi odgoja
Halid b. Abdur-Rahman El-Husejnan, rahimehullah