Spomenuli su (učenjaci) razlike između vjerovjesnika i poslanika, a najbolje pojašnenje je sljedeće:
Onaj kome je Allah dao nebesku objavu, naredivši mu da je dostavi drugima, on je vjerovjesnik i poslanik. Ako mu nije naređeno da drugima dostavi onda je vjerovjesnik, a nije poslanik.
Poslanik ima posebnost u odnosu na vjerovjesnika. Svaki poslanik je vjerovjesnik, a svaki vjerovjesnik nije poslanik.
Poslanstvo je samo po sebi općenitije. Vjerovjesništvo je dio poslanstva, jer poslanstvo podrazumijeva i vjerovjesništvo i drugo, dok poslanici ne obuhvataju vjerovjesnike i druge. Poslanstvo je samo po sebi općenitije, a specifičnije sa aspekta onih koji ga nose (poslanici).
Slanje poslanika je najveća blagodat ljudima, a posebno se to odnosi na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što kaže Uzvišeni:
“Allah je vjernike (milošću Svojom) darovao kada im je poslanika između njih poslao, da im ajete Njegove kazuje, da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti pouči, iako su prije u očitoj zabludi bili!” (Ali Imran, 164.)
I kaže:
“a Tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija 107)
Ibn Ebi el-‘Izz El-Hanefi, rahimehullah
“Komentar Tahavijeve poslanice o vjerovanju”