Znaj prije svega da se osnova ovogpravila ne ogleda u činjenju kufra riječju ili djelom, već u odbijanju i poricanju (šerijatskih) habera (obavijesti). Onaj ko ostavi kafira i ne protekfiri ga , taj je porekao (šerijatski) haber po pitanju tekfira te osobe.
Hvala Allahu , neka je salavat i selam na Allahova Poslanika , a potom :
Pravilo : Ko ne tekfiri kafira sam je kafir je poznato i čuveno pravilo. To je treća stvar koja ruši islam koju je spomenuo šejhul islam Muhammed ibn abdul Vehhab rahimehullahu teala , pa kaže :” Treća stvar koja izvodi iz vjere :Ko ne tekfiri mušrike ili sumnja u njihov kufr ili ispravnim smatra njihov put , čini kufr.
Međutim ovo pravilo se ne uzima uopćenito već ima tefsila (detaljnog pojašnjenja) , ko ga zanemari upašće u batil i protekfiriti muslimane a ostaviti kafire u osnovi (kuffar el aslijjin) . Detalno pojašnjenje bi bilo na sljedeći način :
Znaj prije svega da se osnova ovogpravila ne ogleda u činjenju kufra riječju ili djelom, već u odbijanju i poricanju (šerijatskih) habera (obavijesti). Onaj ko ostavi kafira i ne protekfiri ga , taj je porekao (šerijatski) haber po pitanju tekfira te osobe . Stoga neophodno je da haber koji se prenosi po pitanju tekfiranja te osobe bude vjerodostojan i muttefek alejhi (tj. da se ulema slaže na njemu op.prev). Mora isto tako da osoba koja nije protekfirila takvu osobu (kafira) bude od onih koji su odbili ove habere, jer mukeffirati (riječi i djela koja izvode iz vjere) nisu isti , njihovo činjenje nije na istom stepenu . Zato se mora napraviti razlika među njima .
Postoe dvije vrsta nevjernika :
Prva vrsta: kafir el asli (tj onaj ko je u osnovi kafir)
Poput jevreja , kršćana , medžusija i drugih . Ko ne tekfiri takvog ili sumnja u njegov kufr ili njegov put (ubjeđenje) smatra ispravnim takav je kafir po koncenzusu kojeg prenosi puno učenjaka. To zbog toga što ne tekfiranje takvih osoba predstavlja odbijanje šerijatskih tekstova koji govore o neispravnosti bilo koje akide mimo akide muslimana , i kufru svake osobe koje nije u islamu.
Druga vrsta: Murted (odmetnik od islama) .
Njih je dvije vrste:
Prva vrsta: Onaj koji je obznanio svoj kufr i prihvatanje druge vjere : jevrejske , kršćanske ili ateističke . Njihov propis je propis prve vrste tj propis kafira el asli (stoga ko isto tako ne protekfiri takvu osobu ili posumnja u njegov kufr postaje kafir op.prev.)
Druga vrsta: Ko počini djelo koje izvodi iz islama međutim i dalje tvrdi da je na islamu i da tim djelom nije izašao iz vjere. Ovih isto tako ima dvije vrste
Prva vrsta: Onaj ko počini jasno djelo koje izvodi iz vjere i oko kojeg nema razilaženja – kao što je psovanje Allaha subhanehu ve teala – takav je kafir po koncenzusu. Ko zastane po pitanju tekfira takve osobe je jedan od dva čovjeka :
Prvi: Onaj koji priznaje da je psovka kufr i da je djelo takve osobe kufr ali on ne spušta propis na određenu osobu zbog manjkavosti znanja ili šubhe koju on vidi opravdanjem i tome slično.Takav griješi njegov govor je batil. Ali nije kafir , jer nije odbio ili porekao haber (šerijatsku obavijest) .On potvrđuje i koncenzus da je psovka kufr (tj. psovka Allaha u pomenutom slučaju op.prev).
Drugi: Onak koji negira da je psovka Allaha u osnovi kufr . Takav postaje kafir nakon pojašnjenja , jer je odbio šerijatske tekstove i koncenzus. Primjer tome jeste onaj koji obožava kabur a koji se pripisuje islamu . Ko ne smatra da je njegovo djelo kufr , takav je kafir jer odbija šerijatske tekstove i koncenzus . A ko prizna da je da je to djelo kufra zatim zastane u tekfiru osobe koja to čini (tj osobe koja obožava kabur) zbog šubhe koju smatra opravdanjem takav nije kafir.
Druga vrsta: Ko počini djelo oko kojeg postoji razilaženje među ulemom poput ostavljanja namaza na primjer . Tekfir takve osobe (koja ostavlja namaz) predstavlja meselu oko koje postoji razilaženje . U takvim meselama se ne tekfiri onaj ko zauzme suprotan stav . Naprotiv , ne smatra se niti novotarem niti fasikom pored toga što griješi.
Ovo je ono što sam u kratkim crtama htio reći vezano za ovo pravilo
Ve sallallahu ala Muhammed
Napisao: Nasir ibn Hamd el Fehd
10.05.1423. h. (10. juli 2002. g.)
Šejh Nasir ibn Hamd el Fehd, jedan od šejhova tewhida današnjice, rođen je i odrastao u Rijadu 1388. hidžretske godine (1968. gregorijanske). Završio je šerijatski fakultet u Rijadu, a znanje o Allahovoj vjeri sticao je pred mnogim šejhovima među kojima su šejh ‘Abdul-‘Azīz bin ‘Abdillah ar-Rājihi, šejh ‘Abdul-‘Azīz bin ‘Abdillah āl-ash-Shaykh, šejh Sālih al-Atram, šejh ‘Abdullah ar-Rukbān i mnogi drugi. Godine 1412 hidžretske (1992. gregorijanske) postavljen je za predavača na Fakultetu Usulu din (Fakultet o propisima vjere) na odsjeku za Akidu gdje je radio sve do hapšenja 1415 h.g. Iz zatvora je pušten i suspendovan sa fakulteta 3 godine kasnije, 1418 h.g. Kasnije opet biva hapšen i zatvaran zbog svojih fetvi o džihadu i suprotstavljanju vladajućem tagutskom režimu. Autor je mnogih članaka i knjiga.