Od Abdullaha bin Mes’uda radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik ﷺ, rekao:” Neće ući U Džennet onaj ko posjeduje koliko trun oholosti.” Neki čovjek reče: “O Allahov Poslaniče, zaista čovjek voli da njegova odjeća i obuća bude lijepa.” – a potom Poslanik ﷺ odgovori: “Doista je Allah lijep i voli ljepotu; oholost je odbacivanje istine i ponižavanje ljudi.”
Ljepota Uzvišenog Allaha se dijeli na četiri vrste:
Ibn El-Kajjim rahimehullah, tvrdi da se ljepota Uzvišenog Allaha dijeli na četiri vrste:
1. Ljepota Njegovog bića, Njegove kakvoće i to je stvar koju niko nemože dokučiti niti je iko zna osim Njega Uzvišenog;
2. Ljepota Njegovih imena – sva imena Allaha azze ve džel, su lijepa;
3. Ljepota Njegovih sifata – sve Njegove osobine su savršene i potpune;
4. Ljepota Njegovig djela – sva Njegova djela su hikmet (mudrost) i maslaha (korist), adalet (pravednost) i rahmet (milost).
Cilj nam je reći da ovaj plemeniti hadis sadrži dvije velike osnove;
1. Početak hadisa je spoznaja, jer opisuje Uzvišenog Allaha sa ljepotom u kojoj Mu niko nije ravan;
2. Njegov kraj opisuje ophođenje, ponašanje – tako je Allah Uzvišeni obožavan sa ljepotom koju On Uzvišeni voli i očekuje od svojih robova, a to se primećuje kroz više momenata:
–srce treba biti ispunjeno ihlasom, mahabetom, tevekulom i osjećajem povratka Njemu;
–govor: On Uzvišeni voli da Njegov rob uljepša svoj jezik sidikom (istinskim govorom):
–djela : poput namaza, posta i sadake;
–ahlak : poput poniznosti, blagosti, hrabrosti, plemenitosti i dobročinstva.
-svojom pojavom: rob treba da ispolji pokornost, te da se stalno približava Njemu Uzvišenom ibadetom;
–tijelo: izražavanjem i ispoljavanjem Njegove blagodati nad njima u odjeći, čišćenju iste od prljavštine i nedžaseta, otklanjanje neugodnih dlaka, obrezivanju, rezanju noktiju.
–odnos: rob opisuje svoga Gospodara onako kako mu priliči i u potpunosti se ophodi prema Njemu sa lijepim djelima, riječima, ahlakom, i poznaje Ga sa ljepotom koja je Njegov opis; obožava Ga sa ljepotom koja je Njegov šerijat i din. Tako ovaj hadis obuhvata dva pravila, a to su: spoznaja i ophođenje.
Voli lijepo, a prezire ružno
Ibn El-Kajjim, rahimehullah opisuje: “A On Uzvišeni kao što voli ljepotu u djelima, govoru, odjeći i izgledu tako prezire ono što je ružno od govora, djela, odječe i izgleda. Isto tako prezire ružno i one koji se pripisuju ružnom, a voli ljepotu i one koji joj se pripisuju.”
Vanjska i unutrašnja ljepota
Uzvišeni Allah je rekao: “O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odjela; ali, odjeća bogobojaznosti – to je ono najbolje. To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.” (El-A’raf, 26)
Uzvišeni je spojio dvije ljepote: ljepotu tijela sa odjećom i ljepotu srca sa bogobojaznošću – ljepota vanjštine i unutrašnjosti.
-Ibn El-Kajjim rahimehullah to pojašnjava: “Kao što je unutrašnja ljepota jedna od najvećih blagodati Allaha azze ve džell, prema Njegovom robu, tako je i vanjska ljepota od Njega Uzvišenog Njegovom robu koja obavezuje šukr (zahvalu) Allahu Uzvišenom.
-Ako Mu zahvaljujemo svojom bogobojaznošću i čuvanjem od grijeha, onda s tim povećava ljepotu nad već postojećom ljepotom.
-A ako koristi svoju ljepotu u griješenju prema Njemu Uzvišenom, On će mu okrenuti taj njegov vanjski izgled i još na Dunjaluku prije Ahireta, pa će se ta dobrota i ljepota koje je posjedovao pretvoriti u ružnoću, odbojnost i odvratnost i svako će od njega bježati nakon što ga ugleda.
-Svako ko se ne boji Allaha Uzvišenog zbog te svoje ljepote, ona će se preobratiti u ružnoću i odvratnost kojim će ga Uzvišeni ućiniti odvratnim kod ljudi.
-Unutrašnja ljepota nadvlađuje vanjsku ružnoću i prekriva je, a i unutrašnja ružnoća nadvlađuje vanjsku ljepotu i prekriva je.
-Korisna mudrost: čovjekova ljepota je u njegovoj bogobojaznosti u pokornosti Allahu Uzvišenom, slijeđenju Kur’ana i sunneta.
Šejh, mudžahid Halid bin Abdur-Rahman El-Husejnan, rahimehullah
Dersovi odgoja: str: 71-74