Prenosi Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu: “Allahov Poslanik, preporučio mi je deset stvari rekavši mi:
-Ne pripisuj Allahu, dž.š., druga makar te zbog toga ubili i spalili;
-Ne budi neposlušan prema roditeljima makar ti naredili da napustiš svoju porodicu i imetak;
-Ni u kom slučaju ne napuštaj bojni red makar svi suborci izginuli;
-Ni u kom slučaju svjesno ne ostavi propisani namaz, jer ko svjesno ostavi namaz, otkazana mu je Allahova zaštita;
-Nepij alkohol, zaista je on uzrok svakom razvratu;
-Dobro se pazi i čuvaj grijeha, jer grijesi, zaista, navlače Allahovu srdžbu;
-Ukoliko stanovnike nekog mjesta zahvati epidemija, a ti se na tom mjestu zatekneš, ostani i ne napuštaj ga;
-Na svoju porodicu troši u skladu s mogućnostima;
-Nepodiži s njih prut radi njihovog odgoja;
-Zaplašuj ih Allahovom kaznom.’”
Dobro se pazi i čuvaj grijeha, jer grijesi, zaista, navlače Allahovu srdžbu
Drugim riječima, kloni se grijeha i nemoj ih činiti. Ono što je posebna opasnost od griješenja jeste ustrajnost i nepokolebljivost u činjenju grijeha. Naime, ljudi nisu zaštićeni od griješenja, shodno izjavi Allahovog Poslanika,ﷺ : “Svi potomci Adema, alejhi sellam, griješe, a najbolji grešnici jesu oni koji se poslije grijeha kaju. “
“Zaista je Allah odredio neke dužnosti, pa ih nemojte napuštati, postavio je granice, pa ih nemojte prelaziti, prešutio je neke stvari iz milosti prema vama, ne iz zaborava, pa ih nemojte istraživati. “
Hadis je hasen na osnovu drugih seneda i vjerodostojnih predaja. Grijesima se izaziva Allahova srdžba, ljutnja, kazna i prokletstvo. O tome Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni sinovi Israilovi koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili; jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je, zaista, to kako su postupali.” (el-Maida, 78-79)
Dakle, kad su se među njima proširila činjenja ružnih djela i kad je zavladalo griješenje, a istovremeno iščezao princip naređivanja dobrih, a zabrane loših djela, stigla ih je teška kazna, ljutnja i Allahovo prokletstvo.” (1)
A Uzvišeni Allah islamskom je ummetu dao određene vrijednosti. S’ tim u vezi Allah, dž.š., rekao je: “Vi ste najbolji narod koji se ikad pojavio, tražite da se dobra djela čine, a od nevaljalih odvračate i u Allaha vjerujete.” (Alu Imran, 110)
Na drugom mjestu u časnome Kur’anu stoji: “A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili. Mi bismo im blagoslove s neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su radili. “ (el-E’raf, 96)
Dakle, vjerovanje i sustezanje od grijeha (takva) iziskuju otvaranje općeg blagoslova iz neba i iz zemlje, dok bezbožnost (poricanje Boga) i griješenje otvaraju vrata svakog zla i kušnje, zbog čega je neophodno uložiti maksimum opreza u čuvanju od grijeha u ummetu i nehajnosti prema blagodatima koje posjedujemo i dužnosti zahvale na tome. Također, ne trebamo se zavaravati onim što vidimo kako je i nevjernicima dao Allah, dž.š., sve oblike blagodati, jer, zaista, njima pripada to na ovome svijetu, dok na ahiretu njima slijedi teška patnja. Ne postoji ništa što je Allah, dž.š., zabranio, a da u tome nije sadržana neka šteta po društvo ili narod (ummet) i da sama zabrana u sebi ne sadrži mnoge mudrosti.
Tako je npr. Allah, dž.š., zabranio blud, ćuvajući na taj način porijeklo ljudi i štiteći društvo od nemorala.
Zabranio je potvaranje čistih i nevinih vjernica, štiteći njihovu čast i ugled.
Zabranio je ružan govor o drugima, ismijavanje, podrugivanje i omaložavanje radi zaštite ljudske časti i čestitosti, te da društvo bude čisto i zdravo. Iz ovih i sličnih razloga zabranjeno je i bespravno uzimanje imovine drugih, kamata i druge radnje.
S obzirom da ljudi nisu bezgrešni, Allah, dž.š., ostavio je vrata tevbe širom otvorena, pa je tako odredio da se uzimanjem abdesta sapiraju određeni grijesi. Namazi brišu grijehe učinjene između njih. Umra briše grijehe između nje i prethodne, džuma do džume, također. Svi ovi ibaded brišu grijehe koji se u međuvremenu učine.
“Ako se budete sustezali od velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, i Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto.” (en-Nisa, 31)
I odredio je da činjenje dobrih djela (hasenat) bude razlog brisanja loših djela. Tako možemo reči: “Grijeh je činjenje nereda na Zemlji. Popravljanje i uspostavljanje reda dolazi preko pokajanja (tevbe) i konstantnog traženja oprosta (istigfara).”
Allah, dž.š., s tim u vezi kaže: Tražite od Gospodara vašeg oprosta, jer On, doista, mnogo prašta; On će vam obilnu kišu poslati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašće, i rijeke će vam dati.” (Nuh, 10-12)
I kaže: “Od Gospodara svoga oprost tražite, i da se pokajete. On će vam dati da do smrton časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu.” (Hud, 3)
1. Ebu Divud sa svojim nizom prenosilaca prenosi od Abdullaha ibn Mes’uda sljedeće: “Resullullah, sallaallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Uzrok da je unijet razdor među sinove Israilove jeste jedan čovjek koji je prošao pored drugog i rekao mu: ‘Boj se Allaha i prođi se toga što radiš! To ti nije dozvoljeno!’ Sutradan bi ga opet sreo, a to što je čovjek radio nije ga sprečavalo da mu se pridruži, jede i pije s njim”. Kada su to uradili, Allah je dao da su se digli jedan protiv drugog i međusobno se suprotstavljali.” Zatim je citirao ajet:”Jezikom
Davuda i Isaa, sina Mejreminog, prokleti su …” do: “.. .nevjernici.” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zatim dodade: “Nikako, tako mi Allaha, vi ćete naređivati da se čini dobro i zabranjivati zlo, vi ćete nasilnike kaznitu i pred istinom im savijati šije ili ćete ostati kratkih rukava pred istinom.”
Šejh, muhadis Abdul-Kadir el-Arnaut, rahimehullah